Sobne biljke jednostavne za održavanje

Za svaki stan i svakog pojedinca postoji odgovarajuća biljka: visoke sobne biljke, sobne biljke protiv zračenja pa čak i sobne biljke otrovne za ljude s kojima treba biti oprezan. Samo je važno da prije kupnje malo razmislite i uzmete u obzir način njihova održavanja. Koliko ste vremena spremni uložiti u održavanje svoje sobne biljke? Neke biljke zalijevaju se samo povremeno, no drugima je potrebno više pažnje. Gdje će biljka stajati? Ovisno o tome hoćete li je smjestiti na svjetlije i toplije ili tamnije i hladnije mjesto u stanu, u obzir dolaze različite sobne biljke. Želite li sobnu biljku koja cvjeta ili vam je dovoljna lisnata sobna biljka?

Različite biljke zahtijevaju različite okolne uvjete. Ako se ti uvjeti ne ispune, biljke će rasti sporije ili uopće neće rasti, na njima se neće razvijati novi listovi i bit će manje otporne na štetnike i bolesti. Stoga pri odabiru nove sobne biljke nemojte samo uzeti u obzir njezin izgled, nego razmislite i koja su joj svojstva potrebna da bi preživjela na svojoj novoj lokaciji. Načelno razlikujemo sunčane, polusjenovite i sjenovite položaje. Sobne biljke koje cvjetaju u pravilu se bolje osjećaju u blizini prozora nego nezahtjevne zelene lisnate biljke, koje mogu podnijeti i nešto sjene u tamnijim prostorijama.

Manje biljke u idealnom bi se slučaju trebale presaditi u drugu teglu svakih godinu dana do dvije godine, a veće svake četiri godine. Tako ćete omogućiti biljci da razvije dovoljno korijenja za upijanje hranjivih tvari. Obratite pozornost na zemlju: uvijek odaberite kvalitetnu specijalnu zemlju. Ovisno o vrsti sobne biljke za koju se odlučite trebat će vam zemlja za zelene biljke i palme ili zemlja za kaktuse. Ne zaboravite na svoj popis za kupovinu redovito stavljati i gnojivo. Naime, i sobnim biljkama jednostavnima za održavanje bit će drago ako ih jednom mjesečno malo pognojite. Praktična je varijanta, primjerice, gnojivo u štapićima, koje dva do tri mjeseca konstantno daje biljci hranjive tvari.

Pažljivo odabrane sobne biljke mogu preživjeti i u hodnicima, kupaonicama bez izravnog prirodnog svjetla, stubištima ili prostorijama okrenutima prema sjeveru. No nemojte zaboraviti da nijedna biljka ne može preživjeti u potpunoj tami. Biljkama je svjetlo potrebno među ostalim za fotosintezu. U nedostatku svjetla kao izvora energije dolazi do smanjenog rasta ili čak uvenuća sobne biljke. Popularne biljke za tamne prostorije poznate i kao sobne biljke koje vole sjenu jesu, na primjer, filodendron, rajska palma, sansevijerija, spatifilum, zamiokulkas, zeleni ljiljan i zlatni puzavac. 

Podaci navedeni na naljepnici imaju sljedeće značenje vezano za položaj:

• sunčano: uz sam prozor, oko 2000 do 3000 luksa 
• polusjenovito: jedan metar do metar i pol udaljenosti od prozora, oko 1000 do 2000 luksa
• sjenovito: dva do tri metra udaljenosti od prozora, oko 500 do 1000 luksa.

Neke sobne biljke povremeno mogu podnijeti nedostatak vode. Međutim, ne vole potpuno isušenu zemlju, a ni nakupljenu vodu. Da je biljci potrebna voda možete prepoznati po mlitavom lišću i stabljikama. Kratkotrajan manjak vode biljka može sama nadoknaditi vodom iz vlastitih stanica. U slučaju duljeg manjka vode biljka može uvenuti. Količina vode potrebna biljkama ovisi o obliku listova i tipu korijena. U lončanice jednostavne za održavanje kojima treba malo vode ubrajamo aloe veru, ečeveriju, juku, kaktuse, moljac-orhideju, slonovu nogu i zamiokulkas.

Pravilno zalijevanje

• Zalijevajte biljke u velikim vremenskim razmacima i tek kad se zemlja osuši.
• Spriječite nakupljanje vode tako da sat vremena nakon zalijevanja provjerite možete li odliti suvišnu vodu.
• Nekim sobnim biljkama potrebno je vrijeme mirovanja pri niskim temperaturama. 
• U tom vremenu ne bi ih trebalo zalijevati ili bi ih trebalo zalijevati vrlo malo.

Ako dugo niste zalijevali sobnu biljku, navlažite njezinu zemlju vodom tako da biljku s teglom stavite u lonac ili kantu napunjenu vodom i pričekate da se prestanu pojavljivati zračni mjehurići.

Sukulenti – vrlo otporne biljke

Biljke koje mogu preživjeti u ekstremno suhim područjima često imaju posebnu vrstu mesnatog i sočnog tkiva te neuobičajene listove. To tkivo služi im kao spremnik vode. Stanice tih biljaka imaju vrlo velike vakuole, unutarnje prostore ispunjene staničnim sokom. Ovisno o tome gdje se te stanice nalaze u biljci, razlikujemo lisne, stabljične i korijenske sukulente.
 

• Lisni sukulenti, primjerice aloe vera i ečeverija, skladište vodu u listovima. Listovi su često raspoređeni u obliku rozete kako bi stvarali sjenu jedni drugima i sveli isparavanje pod utjecajem sunčeve svjetlosti na najmanju moguću mjeru.
• Stabljični sukulenti, na primjer slonova noga i kaktusi, skladište vodu u stabljici. Te biljke često imaju nešto deblju stabljiku i malo listova.
• Korijenski sukulenti, primjerice ukrasna djetelina, spremaju vodu u korijenu. Ta vrsta sukulenata rjeđa je od drugih.