Hrskavi kruh: hrskavi paket snage

Budući da su ljetna razdoblja i razdoblja dozrijevanja na sjeveru Europe bila kratka, sjevernjaci su se dosjetili originalnih ideja kako bi osigurali trajnost usjeva. Na primjer, ciljana uklanjanja tekućine tijekom pečenja. Tako su nastali hrskavi, tvrdi kruhovi koji su se mogli čuvati nekoliko mjeseci. Stoga hrskavi kruh smije sadržavati samo najviše deset posto vlage. Plijesan ga ne može napasti zbog niskog udjela sadržane tekućine.

Ovo se nalazi u hrskavom kruhu

Hrskavi kruh sadrži malo kalorija, no zato vrijedne hranjive tvari kao što su protein, kalcij, magnezij i cink te je bogat željezom. Udio dijetalnih vlakana je uz 15 do 18 grama na 100 grama relativno visok. Hrskavi kruh ima hrskavu konzistenciju i lagan je, uz malu gustoću. U usporedbi kalorija na 100 grama isprva se može zaključiti visok udio kalorija u hrskavom kruhu. U sivom kruhu sadržano je 213 kalorija na 100 grama, dakle, na dvije kriške: za razliku od toga, 100 grama hrskavog kruha sadrži 358 kalorija – što se dijeli na oko deset kriški. Dakle, dijetalna vrijednost hrskavog kruha vrlo je visoka. Nutricionistički gledano hrskavi kruh je jedna od najvrjednijih namirnica.

Hrskavi kruh izvorno potječe iz Švedske, gdje se naziva „knäkkebröd”. Hrskavi kruh postoji već oko 1000 godina, uslijed niskog udjela tekućine imao je dugačak vijek trajanja i služio kao zaliha na vikinškim brodovima.

Tipičan hrskavi kruh ima hrskavu konzistenciju i može se uživati s brojnim nadjevima. Kako bi hrskavi kruh što dulje sačuvao hrskava svojstva, mora se čuvati na tamnom i suhom mjestu. Dobro zapakiran može se čuvati deset mjeseci. Hrskavi kruh ne bi se smio čuvati u blizini svježeg kruha jer bi time moglo doći do prijenosa vlage.

Vrijednost hrskavog kruha u pogledu poticanja zdravlja i energije prvorazredna je: osim što je izvor važnih vitamina, mineralnih tvari i esencijalnih masnih kiselina, dijetalna vlakna, koja su sadržana u velikoj količini od oko 15 posto, aktiviraju crijevnu peristaltiku, reguliraju crijevnu floru, regeneriraju crijevnu sluznicu i potiču probavu. Dugačko, temeljito žvakanje blagom aktivacijom protoka sline, a time i stimulacijom pretprobave, potiče djelotvornu apsorpciju hranjivih sastojaka iz hrane.