Berliner: tradicionalno njemačko pecivo
Popularno pecivo punog naziva „Berliner Pfannkuchen”, u prijevodu „berlinska palačinka”, koje je otprilike veličine dlana, proizvodi se od slatkog kvasnog tijesta i nudi najčešće s punjenjem od džema (tradicionalno džema od jagoda, rjeđe pekmeza od šljiva ili pak s regionalno različitim punjenjima, kao što su džem od šipka i druge vrste marmelada). Gornja polovica prelivena je masnom glazurom koja sadrži šećer ili se izravno posipa šećerom u prahu ili kristalima šećera.
Berlineri imaju ova posebna svojstva
U Njemačkoj se Berlineri uglavnom konzumiraju u posebnim prilikama kao što su Silvestrovo ili novogodišnje priredbe, ali su dostupni i tijekom cijele godine. Posebno su omiljeni i tijekom karnevala, poklada i fašnika. Kod tih priredbi pojedinačni se primjerci, u svrhu zbijanja psina, nude napunjeni neuobičajenim punjenjima (senf, kečap, liker od jaja), što osobi koja će taj primjerak pojesti nije naočigled vidljivo. Utoliko su veće iznenađenje i zabava kada se ta neočekivana punjenja naposljetku konzumiraju.
Odakle izvorno potječu Berlineri?
Prvi spomeni berlinskih palačinki, Berlinera, no tada još „običnih” komada tijesta pečenih u loju i bez punjenja, sežu unatrag u povijest najranije do 16. stoljeća na prostoru sjeverne Njemačke. Tadašnji je oblik još bio iznimno neravnomjeran, ukošen i neujednačen, a punjenje je bilo više iznimka nego pravilo. Izvorni oblik Berlinera jest krafna, poznata već nekoliko stoljeća (ona je vrsta manje varijante Berlinera, pri čemu može biti slana ili krepka te nije suviše slatka).
Od 18. stoljeća naovamo prenosi se sljedeća predaja: jedan berlinski pekar, koji je u oružanim snagama pruskog kralja Fridrika II. (Fridrika Velikog) želio služiti kao topnik, no kojemu je rečeno da ne zadovoljava potrebne uvjete, svejedno je smio raditi u službi vojnog pekara. Iz zahvale i poštovanja kao bojišnu je užinu izumio danas nadaleko poznat oblik Berlinera (koji su se tada pekli iznad otvorene vatre u kotlu s kipućom mašću). Tek je tijekom razdoblja industrijalizacije, u drugoj polovici 19. stoljeća, Berliner stekao svoj nadregionalni značaj i popularnost, posebice usponom Berlina kao glavnog grada povodom osnivanja Njemačkog Carstva (1871. godine). Konačno je početkom novog stoljeća pronašao svoje mjesto u nadregionalnim kuharicama.
Kada je sezona Berlinera?
Berliner je proizvod koji je dostupan tijekom cijele godine.
Za što se mogu upotrebljavati Berlineri i kako se trebaju čuvati?
Berlineri se jedu u onom obliku u kojem su proizvedeni. Kod Berlinera riječ je o svježem proizvodu – što je svježiji, to mu je okus bolji. Dakle, morao bi se pojesti neposredno nakon kupnje. Postoje i zamrznute varijante koje se mogu čuvati nekoliko mjeseci.
Ovo se nalazi u Berlineru
Umjerenost je ključ: Berlineri su masni i puni šećera, zbog čega bi se morali jesti u ograničenim količinama.
kcal: 317 kcal
Ugljikohidrati: 44 g
Bjelančevine: 8,7 g
Masti: 11,8 g
Vitamin A: 80 µg
Vitamin B1: 0,06 mg
Vitamin B2: 0,12 mg
Vitamin B6: 0,1 mg
Vitamin C: 0 mg
Vitamin E: 0,6 mg
Kalcij: 37 mg
Željezo: 1,3 mg
Kalij: 110 mg
Magnezij: 17 mg
Natrij: 240 mg
