Pšenica: važna žitarica za kruh

Pšenica raste do visine od oko pola metra te se ubraja u jednogodišnje trave s klasom. Stabljike pšenice imaju okrugao oblik, a pšenica u pogledu nijanse boje podsjeća na tamnozelenu. Ukupno 70 posto pšenice sastoji se od škroba, a od deset do 14 posto od proteina. Njezin je okus blag. U pogledu sjetve razlikuje se između tvrde pšenice i meke pšenice. Ukupno je poznato više od 1000 vrsta pšenice.

Pšenica je jedna od najstarijih kultura poznatih čovječanstvu. Ova žitarica izvorno potječe s Bliskog istoka. Preteče pšenice su ječam i jednozrna pšenica. Križanjem različitih vrsta divlje trave s ječmom nastale su danas poznate vrste pšenice.

Pšenica se može pronaći u brojnim namirnicama. Međutim, prvenstveno se upotrebljava za pečenje i potrebna je za proizvodnju kruha. Pri tome se meka pšenica i tvrda pšenica prerađuju na različite načine. Proizvodi od tijesta, kao što je tjestenina, proizvode se od tvrde pšenice zbog visokog udjela proteina glutena. Za razliku od toga, brašno za kolače i kekse te za kruh i žemljice dobiva se od meke pšenice. Osim toga, pšenica sadrži škrob i stoga je zastupljena u brojnim namirnicama.

Ovako se treba čuvati pšenica

Tijekom čuvanja pšenice prvenstveno je važno obratiti pozornost na pravilnu vlažnost zraka. Ona bi morala iznositi oko 65 posto. Udio vlage u zrnu morao bi iznositi oko 14 posto. Temperaturom od oko 15 Celzijevih stupnjeva osigurava se dobra ravnoteža vlage. Kako bi se pšenica mogla čuvati čak dvadeset godina, potreban je prostor za čuvanje čija vlažnost zraka iznosi manje od 12 posto. Ovu je žitaricu dobro čuvati od vlage i topline kako bi sposobnost klijanja zrna ostala očuvana.

U pšenici se nalaze brojni zdravi vitamini i vrijedne hranjive tvari. I dijetalna vlakna i mineralne tvari, koje navodno štite od žučnih kamenaca i bolesti krvožilnog sustava, također su sadržani u pšenici.