Trajno mlijeko: posebno dugotrajno

Trajno mlijeko odnosi se na uperizirano i homogenizirano mlijeko. Trajno mlijeko u usporedbi sa svježim mlijekom ima brojne prednosti: Ima dulji vijek trajanja, jeftinije je i lakše probavljivo. U pogledu udjela vitamina i mineralnih tvari gotovo se nimalo ne razlikuje od svježeg mlijeka. Baš kao i svježe mlijeko, trajno mlijeko dostupno je s različitim udjelima masti od 0,1 posto do 3,5 posto masti. Homogenizacijom i mliječnom masti, koja je rezultat toga postupka, trajno mlijeko u pravilu je lakše probavljivo od svježeg mlijeka.

Zato je trajno mlijeko često lakše probavljivo od svježeg mlijeka

Razlog je taj što se na nekoliko sekundi zagrijava na temperaturu od 135 do 150 Celzijevih stupnjeva i zatim vrlo brzo hladi. Tim se postupkom uništavaju klice, bakterije ili spore, zbog čega mlijeko ima dulji vijek trajanja. Tijekom naknadne homogenizacije kuglice masti usitnjavaju se tako da mlijeko dobije finu strukturu te da se, čak ni tijekom duljeg čuvanja, na površini ne nakupljaju sastavni dijelovi poput vrhnja. Stoga trajno mlijeko, u usporedbi sa svježim mlijekom, ima posebno ravnomjernu konzistenciju.

Proizvođači mlijeka nisu obvezni navesti na pakiranju odakle mlijeko točno potječe, odnosno gdje se krave nalaze. Samo ovalna oznaka identiteta pruža informacije o tome u kojoj se mljekari ili pogonu trajno mlijeko posljednje punilo. To može, ali i ne mora biti isto mjesto poput lokacije podrijetla mlijeka.

Trajno mlijeko može se primjenjivati kao i obično svježe mlijeko. Zagrijavanjem na visoku temperaturu donekle se mijenja okus mlijeka: njegov je okus manje svjež i dobiva blagu aromu kuhanja. Za pijenje sirova mlijeka stoga se preporučuje svježe mlijeko, a za sve ostale svrhe primjene u jednakoj se mjeri može primjenjivati i trajno mlijeko.

Ovako se treba čuvati trajno mlijeko

Za razliku od svježeg mlijeka, trajno mlijeko može se nerashlađeno čuvati najmanje dva mjeseca. Međutim, kako bi se spriječio gubitak okusa, trebalo bi se čuvati na što tamnijem i hladnijem mjestu. Pojedini proizvođači čak jamče čuvanje od tri do četiri mjeseca. Točan rok trajanja može se saznati putem datuma roka trajanja. Međutim, otvoreno pakiranje trajnog mlijeka trebalo bi se čuvati u hladnjaku i potrošiti unutar nekoliko dana. Što je razdoblje čuvanja dulje, to je trajno mlijeko više sklono promjeni okusa.

Kratkotrajnim zagrijavanjem trajnog mlijeka na visoke temperature djelomično se gube vitamini B12, B1, B2 i folna kiselina jer su osjetljivi na visoke temperature. Međutim, to ne utječe na mineralnu tvar kalcij, mliječnu mast ni mliječni šećer te su oni prisutni u jednakoj količini kao i kod svježeg mlijeka. Ukupno gledano, trajno mlijeko sadrži oko 20 posto manje vitamina od svojeg svježeg srodnika.