Pseudožitarice: bezglutenska alternativa

Amarant, heljda, kvinoja – jedno je zajedničko svima njima: one se nazivaju pseudožitarice jer se njihova zrna upotrebljavaju kao žitarice, no osim mljevenja u brašno nemaju nikakve druge poveznice sa žitaricama. 

Pseudožitarica je biljka širokog lišća (no ne i nalik travi), čije se sjeme upotrebljava na isti način kao i prave žitarice. Sjemenke se mogu mljeti u brašno i tako upotrebljavati. Pseudožitarice se od drugih vrsta žitarica razlikuju ponajprije po izostanku glutena. Ta posebnost čini ih zanimljivima kao namirnice u slučaju celijakije, jednog od najtežih oblika nepodnošljivosti glutena. Saznaj više o sljedećim predstavnicima pseudožitarica:

Razlika između žitarica i pseudožitarica

Pseudožitarice u pogledu teksture, okusa i oblika imaju određene sličnosti sa žitaricama. Dok se žitarice ubrajaju u obitelj trava i odlikuju posebnim karakteristikama (biljke pšenice, kukuruza i ječma imaju tanke, uske listove, koji se pretvaraju u klasove i proizvode zrna koja poznajemo kao žitarice), pseudožitarice nemaju prava zrna, već su biljke koje se od trava razlikuju po tome što imaju široke listove koji proizvode zrna. Također, iz njih izrastaju mali plodovi iz kojih se, nakon što se samelju, može dobiti brašno. Najčešće su upotrebljavane pseudožitarice kvinoja, amarant i heljda.

Kvinoja i amarant

Kvinoja potječe iz regije Anda, gdje se uzgaja već nekoliko stoljeća. Glavne su države uzgoja Bolivija i Peru, ali kvinoja se izvozi i iz SAD-a, Kanade, Italije i Švedske. Kvinoja je biljka koja je otporna na mraz i koja tolerira sol te može rasti i na siromašnu tlu. Stoga je vrsta koja se u brojnim programima upotrebljava kao osiguravanje prehrane i alternativna uzgojna biljka. Amarant je dodatna popularna vrsta pseudožitarice. Ova biljka potječe iz Latinske Amerike, a njezin uzgoj seže nekoliko tisuća godina unatrag u povijest. Amarant je bio jedan od najcjenjenijih proizvoda pretkolumbovske kulture, posebice kod Maja i Azteka. Kršćanska invazija dovela je do toga da je amarant bio „sotoniziran”, a njegov su uzgoj, posjedovanje i konzumacija tijekom kolonijalnog razdoblja bili u cijelosti zabranjeni. Takva je situacija vladala nekoliko stoljeća, zbog čega se amarant dugo vremena nije jeo. Danas se amarant prvenstveno u Aziji i Africi upotrebljava kao lisnato povrće. Sjemenke se mogu kuhati ili pak upotrebljavati kao brašno ili žitarice u juhama.

Heljda

Za razliku od drugih dviju pseudožitarica, domovina heljde nalazi se u azijskom podneblju, posebice u središnjoj Aziji. Najvažnije su države izvoznice istovremeno i najveći potrošači heljde: Rusija, za kojom slijede Kina i Ukrajina.  Heljda je jednogodišnja zeljasta biljka s uspravnom, raščlanjenom i šupljom stabljikom i mekanim listovima nalik ljuskama. Cvjetovi su bijele ili ružičaste boje, mali i grupirani u završne cvjetne stapke. Plodovi su trokutaste orašice, sadrže pojedinačne sjemenke i dozrijevaju sporo, čime se otežava berba. 

Pseudožitarice su dostupne tijekom cijele godine.

Pseudožitarice su pune bjelančevina i drugih mineralnih tvari, na primjer, željeza, kalija i magnezija. Također, one predstavljaju idealnu alternativu za osobe s nepodnošljivošću glutena jer gluten niti ne sadrže.