Pravi pir: drevna pekarska žitarica
Od pravog pira može se proizvesti orašasto i aromatično brašno koje brojni ljudi podnose čak i bolje od pšeničnog brašna. I to čak unatoč činjenici što sadrži veliku količinu proteina glutena. Tijekom obrade stoga je potrebno obratiti pozornost na to da se tijesto ne izmijesi previše i tako izgubi svoju strukturu.
Pravi pir ima ova posebna svojstva
U okviru uzgoja pravog pira nije moguće povećati prinose upotrebom umjetnog gnojiva. S druge strane, ova žitarica u manjoj je mjeri osjetljiva na vremenske uvjete, a njezina je sjemena ovojnica bolje štiti od štetočina i štetnih tvari iz okoliša. Na oskudnu će tlu pravi pir osigurati bolje i stabilnije prinose. U poljoprivredi vlada velik interes za novim uzgojima, koji se odlikuju kako većom probavljivošću i boljim svojstvima tijekom pečenja, tako i stabilnosti te većom otpornosti protiv štetočina.
Zrno pravog pira okruženo je sjemenom ovojnicom koja se prije daljnje upotrebe mora ukloniti. Osim toga, pravi se pir tijekom pečenja ne može tako jednostavno obraditi kao pšenica zbog velike količine bjelančevina. Ti dodatni radni procesi doveli su od 19. stoljeća do toga da su poljoprivrednici davali prednost pšenici kada je riječ o uzgoju.
Odakle izvorno potječe pravi pir?
Početak uzgoja ove vrste pšenice može se dokazati već prije 7000 godina na planini Ararat. Ova je žitarica oko 2000 godina prije nove ere selidbom naroda dospjela do srednje i sjeverne Europe te je do kasnog srednjeg vijeka poglavito bila rasprostranjena na jugozapadu Njemačke. Od 1980-ih godina može se zabilježiti pojačana sadnja u saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, u Švicarskoj, na sjeveru Španjolske i u Belgiji.
Kada je sezona pravog pira?
Sjetva se provodi od sredine listopada sve do sredine studenog. Žitarica se ubire između kraja srpnja i kraja kolovoza. Kod ranije berbe od početka do sredine srpnja riječ je o takozvanom „zelenom zrnu” („Grünkern”). Ta se varijanta može čuvati tek nakon što se osuši te se – za razliku od običnih žitarica pravog pira – ne može upotrebljavati pri pečenju.
Za što se može upotrebljavati pravi pir i kako se treba čuvati?
Pravi pir tijekom pečenja se odlikuje sličnim svojstvima kao i pšenica, no u obzir je potrebno uzeti lošija svojstva za pečenje proteina glutena. Osim pirova kruha, ova žitarica služi i kao osnova za proizvodnju tjestenine, žitnih pahuljica, grisa, pirove riže, piva i alternative kavi.
Ovako se treba čuvati pravi pir
Pravi pir može se zrakonepropusno ili u zatvorenim posudama desetljećima čuvati i svejedno sačuvati svoju sposobnost klijanja. Za stvaranje zaliha u kućanstvu prvenstveno su prikladni suhi i tamni podrumi s temperaturama između deset i 15 Celzijevih stupnjeva. Čuvanje u hladnjaku ne preporučuje se uslijed preniskih temperatura i prevelike vlage.
Ovo se nalazi u pravom piru
Pirovo brašno ima veći udio mineralnih tvari, elemenata u tragovima i vitamina od pšeničnog brašna. Kaša od pira upotrebljava se i u prehrani beba i djece. Međutim, ova žitarica – baš kao i pšenica – sadrži gluten, zbog čega nije prikladna za konzumaciju u slučaju celijakije. Međutim, to ne znači da pojedine osobe s alergijom na pšenično brašno neće moći podnijeti pravi pir bez ikakvih tegoba.
kcal: 338 kcal
Ugljikohidrati: 70 g
Bjelančevine: 15 g
Masti: 1,7 g
Vitamin A: 0 µg
Vitamin B1: 0,3 mg
Vitamin B2: 0,16 mg
Vitamin B6: 0,3 mg
Vitamin C: 0 mg
Vitamin E: 0,22 mg
Kalcij: 25 mg
Željezo: 4,35 mg
Kalij: 415 mg
Magnezij: 136 mg
Natrij: 8 mg
