Bulgur: dobra alternativa riži

Kod bulgura riječ je o prethodno kuhanoj pšenici, iz koje se nakon postupka sušenja uklanjaju mekinje. Bulgur je glavna namirnica na Bliskom istoku. Poznata su jela od bulgura tabouleh, libanonska salata od bulgura, kisir i bulgur pilav. Razlika u pogledu kus-kusa nastaje tijekom postupka proizvodnje. Kod kus-kusa se mljeveno zrno vlaži, čime se stvaraju grudice. Kako bi se naposljetku dobila zrnca tipična za kus-kus, on se dodatno riba. Bulgur se najprije omekšava, zatim kuha na pari, suši i naposljetku reže na zrnca. Budući da je bulgur već unaprijed termički obrađen, tijekom kuhinjske obrade više ga nije potrebno kuhati, već samo preliti vrućom vodom.

Bulgur potječe s Bliskog istoka i sastoji se od pšenice, koja potječe iz Mezopotamije te se uzgaja već oko 12 000 godina. Na arapskom jeziku bulgur znači „kuhano”. Pšenica se prvobitno isključivo upotrebljavala za proizvodnju kruha. Prije oko 4000 godina započela je i proizvodnja bulgura. 

Unaprijed termički obrađeni bulgur više se ne mora kuhati. Prelijevanje vrućom vodom dovoljno je kako bi se mogao nastaviti prerađivati. Na primjer, u salatama od bulgura, kao bulgur u tavi s povrćem, prepečeni bulgur ili prženice od bulgura. U jelima u tavi bulgur se može kombinirati sa slanutkom i lećom. Zapakirani bulgur najčešće će imati dulji rok trajanja i čuvanja. Otvoreno pakiranje moralo bi se čuvati na hladnom, tamnom i suhom mjestu, na primjer, u limenci za čuvanje zaliha. U optimalnim se uvjetima bulgur može čuvati oko šest mjeseci.

Budući da se bulgur proizvodi poštedno, vrlo je ukusan i probavljiv. I zato što se obrađuje cijelo zrno, bogat je vitaminima te mineralnim i dijetalnim vlaknima. Stoga je bulgur visokokvalitetna namirnica sa zasitnim učinkom.