Grgeč: omiljena riba za jelo

Izrasli grgeči dosežu duljinu do 1,30 metara i težinu do čak 2,5 kilograma. Grgeč se pojavljuje u rijekama, većim jezerima te u pojedinim regijama Baltičkog mora s niskim udjelom soli jer je, unatoč svojoj karakteristici kao slatkovodna riba , relativno tolerantan na sol. Grgeč raspolaže karakterističnom, nazubljenom leđnom perajom te vizualno primjetnim šiljastim perajama i prugama koje su raspoređene po cijelom tijelu. Osim toga, tijelo se doima bočno spljošteno. Kada se priprema, očituju se njegove mnogobrojne kosti, a zahvaljujući vrlo niskom udjelu masti, ima okus koji blago podsjeća „na ribu”.

Grgeč kao dio uravnotežene prehrane

Meso grgeča vrlo je bogato proteinima, a usto sadrži malo masti i odlikuje se visokim udjelom omega-3 masnih kiselina, koje su vrlo važne za uravnoteženu i zdravu prehranu. Uz nilski grgeč, i lubin ili „Loup de Mer” vrlo često završava na stolu ili u tavi. Lubin mogu pripremiti čak i relativno neiskusni kuhari jer se neće raspasti ni tijekom dulje termičke obrade. 

Grgeč se pojavljuje u gotovo svim vodama u umjerenim klimatskim područjima. Glavne su nacije za uzgoj grgeča sljedeće:

• Njemačka
• Češka Republika
• Austrija

Grgeč se smatra jednom od najpopularniji riba za jelo te se, u skladu s time, vrlo rado priprema kao glavno jelo. Grgeč se prije konzumacije mora skuhati, kuhati na vatri ili pržiti , a za sirovu je konzumaciju zbog svojeg podrijetla iz voda stajaćica samo uvjetno prikladan. Kao i svaka svježa riba, grgeč se u hladnjaku može čuvati nekoliko dana i morao bi se potrošiti u što kraćem roku.

Kao namirnica grgeč je izvor proteina s razmjerno niskim udjelom masti, zbog čega je zanimljiv odabir za sportaše. Osim toga, grgeč sadrži velike količine vitamina E, koji ima izražen antioksidativni učinak.