Losos: omiljena riba za jelo

Lososi se mogu podijeliti na atlantske i tihooceanske losose. Oni se ubrajaju u skupinu migracijskih riba jer se izliježu u slatkovodnim rijekama, preko njih dospijevaju do mora te se vraćaju u prvobitne rijeke u svrhu mriještenja. Prekomjernim izlovom riba populacija divljeg lososa toliko se smanjila da se ova riba danas smatra delikatesom.

Sezona lova divljeg lososa u pravilu seže od svibnja do rujna. Losos iz uzgoja proizvodi se tijekom cijele godine. 

kcal: 202 kcal

Ugljikohidrati: 0 g

Bjelančevine: 19,9 g

Masti: 13,6 g

Vitamin A: 15 µg

Vitamin B1: 0,18 mg

Vitamin B2: 0,16 mg

Vitamin B6: 0,98 mg

Vitamin C: 1 mg

Vitamin E: 0,9 mg

Kalcij: 13 mg

Željezo: 1 mg

Kalij: 371 mg

Magnezij: 29 mg

Natrij: 51 mg

Promatra li se tako, ponajprije postoje dvije sorte lososa: tihooceanski i atlantski lososi. Pri tome je kod tihooceanskog lososa većinom riječ o divljem lososu, kod njegovih je atlantskih srodnika u najboljem slučaju, o čemu će više riječi biti kasnije, riječ o lososima iz uzgoja. Ovdje ćeš saznati u čemu su razlike te koje sve podsorte postoje.

Tihooceanski divlji losos

Oni su pet vjerojatno najpoznatijih sorta tihooceanskog divljeg lososa (Oncorhynchus gorbuscha), a prirodno stanište svakog od njih nalazi se uz zapadnu obalu SAD-a: chinook, sockeye, coho, losos grbavac i keta losos. Pri tome se poglavito aljaški divlji lososi među njima ubrajaju u najbolje kontrolirani uzgoj riba na svijetu. Njihove ograničene i kontrolirane količine za izlov ne ugrožavaju daljnje postojanje divljih lososa. Pri kupnji divljeg lososa uvijek potraži proizvode s oznakom MSC. Ona potvrđuje da se izlov provodi u okviru strogih, održivih i kontroliranih uvjeta.

Atlantski losos iz uzgoja

Atlantski divlji losos smatra se ugroženim i uvelike prekomjerno izlovljenim. Stoga atlantski losos (Salmo salar) danas gotovo isključivo potječe iz ribogojilišta. Atlantski losos iz uzgoja predstavlja oko 72 posto globalno izlovljenog lososa. Uzgaja se diljem svijeta, ali najviše u Čileu i Norveškoj. Ondje se lososi drže u bazenima odvojenima mrežom u fjordovima i zaljevima. Najveći su uvoznici atlantskog lososa iz uzgoja SAD, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Ali i u Japanu te Kini trenutačno se razvijaju sve veća tržišta.

Njegov blag okus, mesnata tekstura i visok udio masti čine losos iz uzgoja pravim svestranim talentom. Dakle, atlantski losos iz uzgoja u načelu se može pripremati na sve moguće načine. Osim toga, dostupan je svjež tijekom cijele godine po relativno povoljnoj cijeni. Usput rečeno, losos svoju boju – za razliku od svojih divljih srodnika – ne dobiva prirodnom prehranom, već uslijed umjetnih pigmenata koji se dodaju njegovoj hrani.

Važno pri kupnji atlantskog lososa: provjeri je li riječ o lososu iz uzgoja, a ne o divljem lososu, jer se njegova vrsta smatra ugroženom. Također: pazi i u pogledu toga na oznaku održivosti, kao što je oznaka ASC ili Bio. Naime, u pojedinim ribogojilištima lososa često se upotrebljavaju kemijske tvari. Ove oznake potvrđuju da je losos uzgojen i ulovljen u kontroliranim uvjetima.

Kratko i jasno: da! Losos je bogat vitaminima, hranjivim tvarima, bjelančevinama i omega-3 masnim kiselinama. Pogotovo one podržavaju naše tijelo tako što snižavaju razinu kolesterola u krvi, što zauzvrat može spriječiti nastanak srčanih udara. Također, visok udio joda u lososu pozitivno se odražava na naše zdravlje. Ovaj element u tragovima životno je važan za naš živčani sustav, a time i za naš mozak. Losos sadrži velike količine bjelančevina i male količine ugljikohidrata. Dakle, zasitan je, a usto ne deblja, zbog čega je idealna namirnica za dijetalnu prehranu.

Ono čega se pojedini ljubitelja lososi boje su antibiotici koji se upotrebljavaju u pojedinim ribogojilištima. Međutim, nema razloga za brigu: iako se brojni lososi iz uzgoja danas tretiraju antibioticima, to se događa u tako ranoj životnoj fazi da se prema zakladi Stiftung Warentest u konačnoj robi više ne mogu pronaći nikakvi tragovi.

Vrlo važno pri kupnji ribe: pazi na standardne oznake održivosti, kao što je oznaka Bio, MSC ili ASC. One pružaju informacije o važećim standardima za okoliš i uzgoj. Ovdje ćeš saznati na što još trebaš obratiti pozornost pri kupnji lososa i čuvanju ove ribe.

Po ovome ćeš prepoznati svježi losos

Iako isprva zvučni smiješno, točno je: svježa riba nema miris po ribi. Ustvari, ne miriše ni po čemu. Ako već po nečemu, onda po morskoj vodi i soli. Površina tvojeg lososa morala bi biti čvrsta i blage ružičaste boje. Prirodan sloj sluzi ove ribe morao bi biti proziran. Ako pred tobom leži cijela riba, oči lososa morale bi biti bistre i vlažne te blago izbočene. Još jedna značajka svježine: škrge ribe! Morale bi biti svijetlocrvene boje.

Savjeti za čuvanje lososa

Svježi losos s pulta najbolje je kod kuće premjestiti u neutralnu posudu te ga prekriti folijom i ledom. Tako će se u hladnjaku moći čuvati čak jedan dan. Ako je riječ o ribi iz rashladne vitrine ili zamrznutom lososu, možeš se, naravno, orijentirati prema datumu roka trajanja i natpisu na ambalaži.

Može li se losos zamrznuti?

Svakako! I svježi se losos može optimalno zamrznuti. Upravo se u slučaju kasnije sirove konzumacije isplati prethodno zamrzavanje – u idealnom slučaju na 24 sata – jer će time odumrijeti mogući paraziti. Zatim možeš losos bez poteškoća ponovno odmrznuti i konzumirati, na primjer, u obliku sashimija. Prije zamrzavanje najbolje je očistiti losos i razrezati ga na porcije. Zatim ga zrakonepropusno zapakiraj i zamrzni. Tako će se riba moći držati čak godinu i pol.