Šampinjon: gotovo bez ugljikohidrata
Šampinjon je jestiva gljiva koja se u divljini vrlo lako može pobrkati s otrovnim proljetnim pupavkama. Šampinjon se ubraja među klasične kultivirane gljive – dakle, gljive koje se profesionalno uzgajaju. Riječ je o široko rasprostranjenoj jestivoj gljivi koja se često koristi u raznim jelima.
Šampinjon ima ova posebna svojstva
Tijelo šampinjona podijeljeno je na klobuk i stabljiku. Glatka, vlaknasta ili ljuskasta kožica klobuka suha je i bijele, žućkaste ili smeđe boje. Zgusnute lamele kod mladih su šampinjona svjetlosive ili pak ružičaste boje, dok kasnije poprimaju čokoladno smeđu ili pak purpurno crnu boju. Naziv šampinjona, dakle, „Champignon”, na francuskom jeziku znači „gljiva” te istovremeno upućuje na kulturni značaj ove gljive. Šampinjon je usko povezan s poviješću uzgoja gljiva. Pri tome se razlikuje između bijelog i smeđeg šampinjona.
Odakle izvorno potječe šampinjon?
Šampinjon je rasprostranjena gljiva koja se može pronaći na brojnim lokacijama diljem Europe. Početak uzgoja jestivih gljiva ustvari je započeo šampinjonom. Prvi je put uzgojen u Francuskoj 1750. godine. I, kao što to često biva, slučaj je pri tome odigrao prilično veliku ulogu. Pariški vrtlari jednog su dana otkrili bijele šampinjone na gnoju svojih lijeha. Vrtlari su brzo uvidjeli da se te gljive mogu dalje uzgajati. Iako nije dugo trajalo dok se nije saznalo da ove gljive, koje ne vole svjetlo, najbolje rastu u tamnim podrumima i mračnim komorama, tek se početkom 20. stoljeća razvio spomena vrijedan uzgoj koji danas poznajemo.
Kada je sezona šampinjona?
U pogledu toga potrebno je razlikovati između divljih šampinjona i šampinjona iz uzgoja. Divlji šampinjon prvenstveno raste tijekom razdoblja s obilnom kišom. Pri tome se, izvan šuma, ljeti prvenstveno može pronaći na poljima i livadama. Lipanj i listopad smatraju se klasičnim razdobljima rasta divljeg šampinjona.
Za što se može upotrebljavati šampinjon i kako se treba čuvati?
Šampinjon je klasična jestiva gljiva koja se često koristi u raznim jelima. Bez obzira na to je li riječ o pizzi, kao prilog tjestenini ili u umaku za odrezak – šampinjon se može upotrebljavati na brojne načine. Pri tome je njegova aroma dovoljno izražena da bi se s lakoćom mogao i začinjen poslužiti kao glavni sastojak.
Ovako se čuvaju šampinjoni
Šampinjoni su osjetljive gljive koje se mogu brzo pokvariti. Stoga je potrebno paziti na pravilno čuvanje. Toplina pri tome nipošto ne pomaže. U idealnom se slučaju šampinjoni čuvaju na hladnom i suhom mjestu. Tako se mogu slobodno odložiti u pretinac za hlađenje u hladnjaku. Ako se šampinjon kupi u vakuumiranom pakiranju (na primjer, u plastici), prije odlaganja za čuvanje potrebno ga je izvaditi i omotati u čistu krpu.
Ovo se nalazi u šampinjonima
Šampinjon je relativno niskokalorična hrana: na 100 grama ima svega 22 kalorije. Razlog tomu je i što se ova vrsta gljiva 91 posto sastoji od vode, a svega četiri posto od bjelančevina. Usto su sadržani brojni važni vitamini (na primjer, vitamini K i D) te mineralne tvari kao što su željezo, cink i kalij.
kcal: 24 kcal
Ugljikohidrati: 0,56 g
Bjelančevine: 4,11 g
Masti: 0,25 g
Vitamin A: 0 µg
Vitamin B1: 0,09 mg
Vitamin B2: 0,42 mg
Vitamin B6: 0,06 mg
Vitamin C: 4,9 mg
Vitamin E: 0,08 mg
Kalcij: 11 mg
Željezo: 1,19 mg
Kalij: 390 mg
Magnezij: 14 mg
Natrij: 8 mg
