Koje sorte povrća postoje?
Povrće nije samo nevjerojatno ukusno, već ti pruža i nevjerojatne prednosti! Bilo kao prilog ili glavno jelo, povrće je savršena nadopuna svakom obroku. Može se pripremati na razne načine, bilo da je riječ o salati, u juhama i varivima ili kao prilog ribi i mesu. Bogato je vitaminima, mineralnim tvarima i antioksidansima koji mogu pridonijeti smanjenju rizika bolesti te poboljšanju općenita zdravstvenog stanja.
Što je povrće?
Povrće je zbirni naziv za biljke ili dijelove biljki koje se u kuhinji upotrebljavaju za konzumaciju. Općenito se povrćem smatraju dijelovi začinskog bilja, grmlja ili stabala koja u pravilu nisu slatka te se mogu upotrebljavati kao namirnice. Među njih ubrajaju se listovi, korijenje, stabljike, gomolji, voćke ili cvjetovi. Povrće je važan sastavni dio uravnotežene prehrane jer je bogato hranjivim tvarima kao što su vitamini, mineralne tvari i dijetalna vlakna. Povrće se djelomično može konzumirati sirovo, skuhano ili konzervirano te se često poslužuje kao prilog glavnim jelima ili upotrebljava kao glavni sastojak u salatama, juhama i varivima.
Koja je razlika između povrća i voća?
Voće i povrće biljni su proizvodi, no između njih postoje određene razlike. Voće je zreli plod sjemenih biljki u cvatu, dok povrće potječe iz drugih dijelova biljki, kao što su listovi, korijenje i stabljike. Također, voće u pravilu ima sladak ili kiseo okus, dok je povrće izraženijeg krepkog ili neutralnog okusa. Voće i povrće razlikuju se i po sastavu te sadržanim hranjivim tvarima. Voće je često bogato vitaminom C i antioksidansima, dok povrće u pravilu sadrži više dijetalnih vlakana i mineralnih tvari, kao što su željezo i kalcij te vitamini A i K.
Koje sorte povrća postoje?
Povrće uključuje sve usjeve koje čovjek upotrebljava i koji su prikladni za konzumaciju i proizvodnju stočne hrane. Korijeni, gomolji, stabljike i lišće obično se dobivaju iz jednogodišnjih, dvogodišnjih ili višegodišnjih biljaka te se u skladu s tim kuhaju, kuhaju na pari, suše, prže, peku na žaru, konzerviraju ili jedu sirove. Mnogo je povrća prikladno i kao sirovo povrće i može se jesti bez posebne pripreme. Pojam prehrambene namirnice „povrće” također uključuje grašak, leću i zrna žita, kada je riječ o sjemenu povrća.
Pregled sorta povrća
Sorte povrća koje se diljem svijeta uzgajaju i konzumiraju nevjerojatno su raznolike. U nastavku donosimo pregled nekih od najpoznatijih i najpopularnijih sorta povrća:
- Lisnato povrće: U ovu se kategoriju ubrajaju sorte kao što su špinat, salata, kelj i blitva. Bogati su dijetalnim vlaknima, vitaminima i mineralnim tvarima te su idealno prikladni kao temelj za salate ili dodatak u juhama i varivima.
- Korjenasto povrće: U ovu se sortu ubrajaju mrkva, repa, pastrnjak i celer. Bogati su antioksidansima i dijetalnim vlaknima te se mogu konzumirati sirovi ili skuhani. Često se poslužuju kao prilog jelima od mesa ili upotrebljavaju kao glavni sastojak u varivima i nabujcima.
- Kupusnjače: Ta kategorija obuhvaća sorte kao što su brokula, cvjetača, prokulica i keleraba. Bogate su vitaminima i mineralnim tvarima te se mogu pirjati, pržiti ili peći. Dobre su kao prilog ili glavni sastojak u juhama, nabujcima i salatama.
- Lukovice i češnjaci: Među njih ubrajaju se sorte kao što su luk, češnjak i šalote. Podaruju okus i aromu jelima te se usto odlikuju antibakterijskim i antivirusnim svojstvima. Često se upotrebljavaju kao sastojak u umacima, juhama i varivima.
- Voćno povrće: U ovu se kategoriju ubrajaju sorte kao što su rajčica, krastavac, paprika i patlidžan. Bogate su vitaminima i antioksidansima te se često konzumiraju sirove ili skuhane. Dobro su prikladne kao sastojak u salatama, kao prilog jelima od mesa ili kao glavni sastojak u jelima kao što je složenac od povrća.
- Mahunarke: Među njih ubrajaju se sorte kao što su grah, grašak i leća. Bogate su bjelančevinama, dijetalnim vlaknima i mineralnim tvarima te su idealno prikladne kao biljni izvor bjelančevina. Često se upotrebljavaju kao sastojak u juhama, varivima i nabujcima.
Kako se razvrstava povrće?
Povrće se može razvrstati na različite načine, ovisno o kriteriju i svrsi. Objasnit ćemo ti dvije najvažnije razlike.
Razlikovanje povrća po vremenu ubiranja
Povrće se može, ovisno o vrsti i sorti, ubirati u različita godišnja doba. Svaka vrta povrća ima određeno vrijeme ubiranja, koje ovisi o sorti i regiji u kojoj se uzgaja. U nastavku su navedeni pojedini primjeri za tipična vremena ubiranja različitih sorta povrća:
- Proljeće: šparoga, rabarbara, grašak, špinat, rotkvica, rotkva, mladi luk, brokula, keleraba
- Ljeto: rajčica, paprika, patlidžan, tikvica, krastavac, kukuruz, grah, zelena salata, keleraba, mrkva, luk, češnjak
- Jesen: bundeva, krumpir, celer, pastrnjak, španjolski zmijak, vlasac, kelj, prokulica, komorač, cikla, kineski kupus
- Zima: Korjenasto povrće kao mrkva, korijenje peršina, podzemne korabe i korabe, kelj, špinat, vlasac, celer, cikla, španjolski zmijak, poriluk
Razlika između krupnog i sitnog povrća
Osim podjele na proljetno, ljetno, jesensko i zimsko povrće, imamo i onu na krupno i sitno povrće, koje se razlikuje po čvrstoći strukture stanične stijenke. Dok grubo povrće ima vrlo čvrstu strukturu stanične stijenke, sitno povrće ima samo vrlo malu strukturu stanične stijenke. Krupno povrće uključuje, na primjer, bijeli kupus, kelj, mrkve kao i celer, mahune i većinu zimskog povrća. S druge strane, povrtne rajčice, špinat, kao i španjolski zmijak i šparoge, na primjer, popularni su predstavnici sitnog povrća. Kad je riječ o okusu, povrće ima vrlo raznolik spektar različitih aroma. Na primjer, dok je hren ljut i začinjen, salata ima neutralan okus, a rajčice su relativno slatke.
Odakle izvorno potječe povrće?
Čak su i prvi sjedilački ljudi pokušavali aktivno uzgajati biljke koje su prije bile brane samo kao samoniklo povrće. Otprilike u to vrijeme razvijene su prve metode uzgoja za aktivan uzgoj različitog povrća. Uzgoj povrća u početku je služio kao potpora lovu, čiji prinosi više nisu mogli držati korak s brzo rastućim stanovništvom unutar pojedinih naselja. U antici je, međutim, razvijeno prvo urbano povrtlarstvo. Tamo su se ukrasni vrtovi prvenstveno koristili za dobivanje hrane, ali i kao mjesto za opuštanje. Tek se u srednjem vijeku seljačko povrtlarstvo, koje je daleko premašilo domaće potrebe, proširilo u velikim dijelovima Europe. Prije svega, uzgajalo se trajno povrće poput graška ili graha, kao i razne vrste kupusa.
Kada je sezona povrća?
Različite vrste povrća imaju različita vremena berbe, pa postoji bogat izbor povrća tijekom cijele godine. Neke se sorte također mogu dobro čuvati kako bi bile dostupne i nakon razdoblja berbe.
Je li povrće zdravo?
Povrće je jedna od najzdravijih namirnica i ljudskom organizmu nudi obilje vrijednih vitalnih i mineralnih tvari, kao i sekundarnih fitokemikalija. Povrće sprječava moguće bolesti jačanjem imunološkog sustava tijela. Nadalje, podržava brojne metaboličke aktivnosti u tijelu, a također ima alkalni učinak, što je osobito povoljno kada se istovremeno konzumira puno mesa. Stoga se uvelike preporučuje redovita konzumacija različitih vrsta povrća. Ipak, potrebno je obratiti pozornost na moguće alergije ili intolerancije na hranu.
Saznaj više o sastojcima povrća
Povrće je izuzetno niskokalorična namirnica, no koja je istovremeno bogata hranjivim tvarima. U 100 grama povrća obično se nalazi između 20 i 80 kalorija. U pogledu makronutrijenata, oni se dijele na sva tri makronutrijenta bjelančevine, ugljikohidrate i masti (posebno nezasićene masne kiseline).
Zrelo povrće nudi u prosjeku jedan do pet grama bjelančevina na 100 grama, oko dva do 15 grama ugljikohidrata na 100 grama (uključujući velike količine vlakana) i do 20 grama masti na 100 grama proizvoda. Svježe povrće također je izvrstan izvor raznih mineralnih tvari poput kalija, natrija i kalcija te željeza, fosfora i magnezija. Osim toga, u zrelom se povrću kriju brojne vitalne tvari, na primjer, vitamini A, B6 i B12 te C, D i E.
Koliko se povrća treba dnevno konzumirati?
Društvo Deutsche Gesellschaft für Ernährung e. V. preporučuje dnevnu konzumaciju od oko 400 grama povrća (otprilike tri porcije). Mjera za porciju je vlastita ruka.
Može li se pojesti previše povrća?
Pri preporuci društva DGE (Deutsche Gesellschaft für Ernährung e. V.) riječ je samo o minimalnoj količini. Dakle, ništa ne govori protiv konzumacije veće količine povrća od preporučene. Međutim, skuhano povrće lakše je probavljivo od sirova. U slučaju konzumacije previše sirova povrća može doći do preopterećenja probave dijetalnim vlaknima. To može dovesti do nadutosti, grčeva i začepljenja.
Svježe ili zamrznuto povrće: što je bolje?
Zamrznuto povrće često sadrži više vitamina i mineralnih tvari koje se brzo zamrzavaju nakon ubiranja, zbog čega se ne gube gotovo nikakve hranjive tvari. Što više vremena protekne nakon ubiranja, to će manje vitamina svježe povrće sadržavati.
Kupnja i čuvanje povrća: u nastavku donosimo na što trebaš obratiti pozornost
Ovdje ćeš saznati na što moraš paziti tijekom kupnje i čuvanja povrća.
Kako prepoznati svježe povrće?
Prepoznavanje svježeg povrća vrlo je jednostavno. Treba imati intenzivnu i jarku boju, a na njegovoj se površini ne smiju nalaziti smeđe ni tamne mrlje. Također, moralo bi imati aromatičan miris, a kora ne bi smjela popuštati kada je se blago pritisne prstom.
Kako se pravilno čuva povrće?
Čuvanje se može razlikovati ovisno o sorti povrća. Povrće u načelu trebaš izvaditi iz plastične ambalaže, oprati ga i potrošiti u što kraćem roku. Dok ga ne iskoristiš za kuhanje, možeš ga čuvati u pretincu za povrće u hladnjaku. U tu svrhu najprije ukloni zelene dijelove jer oni izvlače vodu iz povrća. Vrijeme čuvanja razlikuje se ovisno o sorti te može iznositi dva dana ili pak tjedan dana.
Savjet: sorte povrća, kao što su paprika, patlidžan i tikvice, najbolje je čuvati izvan hladnjaka jer ne podnose hladnoću te su uslijed svoje debele kore dobro zaštićene od klica i bakterija. Rajčice trebaš čuvati zasebno jer dozrijevaju naknadno i pri tome ispuštaju plin etilen, koji ubrzava proces dozrijevanja određenih sorti povrća.
Koji je rok trajanja povrća?
Većina sorta povrća nema dugačak rok trajanja u svježem stanju. Stoga ih trebaš preraditi u što kraćem roku. Iznimku predstavljaju češnjak, mrkva, kelj i luk. Oni se mogu čuvati nekoliko tjedana. U hladnjaku se sorte povrća u prosjeku mogu čuvati od dva do pet dana.
Može li se povrće zamrznuti?
Brojne sorte povrća mogu se bez poteškoća zamrznuti ako se prethodno blanširaju. Tako ćeš osigurati uklanjanje mogućih klica i bakterija te deaktivaciju enzima u stanicama. Povrće se u zamrzivaču može čuvati od šest do dvanaest mjeseci. Pokazat ćemo ti korak po korak kako najbolje možeš zamrznuti povrće!
- Najprije operi povrće, očisti ga te ga, po potrebi, oguli i izvadi koštice iz njega.
- Nareži povrće na komadiće prikladne za konzumaciju.
- Zatim možeš unaprijed skuhati povrće tijekom tri ili pet minuta, a zatim ga preliti hladnom vodom i pustiti da se ocijedi.
- Zatim možeš napuniti sirovo ili unaprijed skuhano povrće napuniti u posude ili vrećice za zamrzavanje ili staklenke za zimnicu, zrakonepropusno ih zatvoriti te zamrznuti.
Oprez: sorte koje sadrže vodu, kao što su krastavci, rajčice, luk i zelene salate, ne podnose mraz te će biti gnjecave nakon odmrzavanja.
Kako se priprema povrće? – Evo kako se to radi:
Povrće je služilo ljudima kao osnovna hrana nekoliko tisuća godina i uvijek se upotrebljavalo za pripremu raznih jela, poput salata, juha, povrtnih složenaca, jela s roštilja, umaka i druge hrane. Većina povrća može se jesti i sirovo – međutim, za mnoge vrste povrća poželjno ih je prethodno termički obraditi.
Koje se povrće ne smije jesti sirovo?
Postoje malobrojne sorte povrća koje se ne bi smjele konzumirati sirove. U nastavku donosimo popis:
- Zeleni grah: U sirovom stanju sadrži bjelančevinu koja može oštetiti crijeva.
- Mahunarke: U sirovom stanju sadrže tvari koje sprječavaju probavljivost bjelančevina.
- Krumpir: Sadrži glikoalkaloid solanin, koji može dovesti do povraćanja, proljeva i grčeva. Međutim, glikoalkaloid solanin topiv je u vodi i tijekom kuhanja prelazi u vodu.
- Manioka: Može se jesti tek nakon uklanjanja sadržane cijanovodične kiseline usitnjavanjem, polijevanjem vodom i fermentacijom.
- Rabarbara: U sirovom stanju sadrži oksalnu kiselinu, što može dovesti do povraćanja i poteškoća s krvotokom.
- Patlidžan: U sirovom stanju sadrži solanin, koji može dovesti do glavobolje, želučano-crijevnih tegoba ili povraćanja.
Dinstanje povrća
Ovdje smo ti sastavili kratke upute za dinstanje povrća:
- Temeljito operi povrće pod mlazom tekuće vode i nareži ga na male komade.
- Zagrij tavu na srednjoj vatri te dodaj jušnu žlicu ulja.
- Nakon što ulje bude vruće, dodaj narezano povrće i povremeno ga promiješaj. Pojedine sorte povrća, kao što su luk i češnjak, trebaš dinstati tek prije nego što dodaš preostalo povrće.
- Dodaj prstohvat soli i prekrij tavu poklopcem. Time se u unutrašnjosti tave stvara para i povrće se blago termički obrađuje.
- Nakon nekoliko minuta provjeri povrće i promiješaj ga te tako osiguraj da se ravnomjerno dinsta. Ovisno o sorti povrća i željenom stupnju pirjanja, do potpune termičke obrade povrća može proteći između pet i 15 minuta.
- Čim je povrće termički obrađeno, ukloni ga s izvora topline i posluži. Možeš da i začiniti začinskim biljem, začinima ili limunovim sokom te mu tako osigurati više arome.
Povrće u pećnici
U nekoliko ćemo ti koraka objasniti kako možeš pripremiti ukusno povrće iz pećnice.
- Prethodno zagrij pećnicu na 200 Celzijevih stupnjeva.
- Temeljito operi povrće pod mlazom tekuće vode i nareži ga na ravnomjerne komade.
- Položi povrće u posudu ili na lim za pečenje te ga poprskaj jednom ili dvije jušne žlice maslinova ulja. Koristi se kistom ili rukama za ravnomjernu raspodjelu ulja po povrću.
- Po želji dodaj začine, na primjer, sol, papar, češnjak ili papriku. Možeš upotrijebiti i svježe začinsko bilje, kao što je ružmarin ili timijan.
- Ravnomjerno raspodijeli povrće u posudi ili po limu za pečenje kako bi se svaki komadić mogao ispeći.
- Postavi posudu ili lim za pečenje u unaprijed zagrijanu pećnicu i ostavi povrće oko 20 – 25 minuta u pećnici dok ne bude mekano i zlatno-smeđe boje. Povremeno provjeravaj povrće i tako osiguraj da se ne prekuha.
- Čim je povrće gotovo, izvadi ga iz pećnice i posluži.
Pečenje povrća na roštilju
Pečenje na roštilju jednostavna je i ukusna mogućnost pripreme povrća, a povrće će se tako odlikovati dimnom i pikantnom notom. Idemo!
- Temeljito operi povrće pod mlazom tekuće vode i nareži ga na ravnomjerne komade.
- Zagrij roštilj na srednjoj ili visokoj vrućini.
- Poprskaj povrće malom količinom maslinova ulja te po njemu posipaj sol i papar. Možeš dodati i druge začine te začinsko bilje, kao što je češnjak, timijan ili ružmarin.
- Zatim položi povrće na rešetku roštilja i pazi na to da ne bude preblizu plamenu radi izbjegavanja izgaranja.
- Peci povrće na roštilju od deset do 15 minuta dok ne bude mekano i smećkaste boje. Povremeno okreći povrće i tako osiguraj da se ravnomjerno ispeče na roštilju sa svih strana.
- Čim je povrće gotovo, skini ga s roštilja i posluži.
