Začinsko bilje: savršen dodatak jelima

Kuhinjsko začinsko bilje obuhvaća cijeli niz biljki koje se mogu upotrebljavati svježe ili sušene kao začini za topla i hladna jela. Poznato je začinsko bilje ružmarin, peršin ili origano. Kako bi izbor bio jednostavniji, ono je dostupno i u gotovim mješavinama začinskog bilja. 

Čovjek od prapovijesti miješa razno začinsko bilje s hranom. Pri tome može biti riječ o korijenju, peteljkama, listovima, cvjetovima, plodovima, sjemenkama, kori ili drugim dijelovima začinskog bilja. Začinsko bilje u prirodi većinom raste na poroznim tlima bogatim vapnom i humusom. Suviše vlažno tlo, tlo bogato hranjivim tvarima ili prekomjerno gnojeno ilovasto tlo nije optimalno. Unatoč tome, većinom se može uzgajati u vlastitu vrtu ili čak na prozorskoj klupčici. 

Od domaćeg do egzotičnog: količina jestiva začinskog bilja zbilja je golema. U nastavku donosimo pregled najvažnijeg i najpopularnijeg kuhinjskog začinskog bilja. 

Ove su sorte posebno popularne

Prvenstveno je omiljeno začinsko bilje Provanse, među koje se, između ostalog, ubrajaju timijan, ružmarin, vrtni čubar i mažuran. Francuskog je podrijetla i fino začinsko bilje, koje obuhvaća vlasac, krasuljicu, peršin i gorušicu. Ono se dobro može kombinirati s juhama, šampinjonima ili omletima.

Ljekovito bilje ima dugačku tradiciju. Od začinskog bilja mogu se proizvesti čajevi, preljevi, ekstrakti, tinkture i ljekovite masti. Bosiljak potiče probavu, ublažava grčeve i umiruje. Paprena metvica pozitivno utječe na žučni mjehur, ublažava bolesti dišnih putova te suzbija želučane i crijevne tegobe. Matičnjak ima antibakterijska svojstva i umirujuće djelovanje.

Brojno začinsko bilje izvorno potječe iz područja Sredozemlja te je naviknuto na visoke temperature, pregršt sunčeva svjetla te blaže zime. Začinsko bilje stoga propisuje brojne uvjete u pogledu svoje lokacije. Unatoč tome, često se može uzgajati u vlastitu vrtu ili pak na balkonu.

Većina začinskog bilja dostupna je u maloprodaji tijekom cijele godine. Ovisno o vrsti, njegova se sezona razlikuje. Peršin je dostupan od svibnja do prvog mraza, kopar od svibnja do studenog, ljupčac od ožujka do lipnja, origano od svibnja do listopada, kadulja od ožujka do rujna, krasuljica od travnja do rujna, kreša od travnja do listopada, a mažuran od svibnja do listopada.

Samostalno ubrano ipak je najukusnije! Znaš li da začinsko bilje možeš ubirati tijekom cijele godine – čak i zimi? U nastavku donosimo najvažnije savjete i trikove za tvoju sljedeću potragu za biljem.

• Uz rubove cesta, na njivama i psećim livadama ne bi se trebalo skupljati začinsko bilje jer se na njemu mogu nalaziti otrovne tvari.
• Opasnost od brkanja: medvjeđi luk katkad se brka s otrovnim đurđevkom, a kiselica s otrovnom bijelom šumaricom. Za jednoznačno određivanje najbolje je koristiti se knjigom sa slikama ili aplikacijom te provesti test njuha. Medvjeđi luk ima intenzivan miris nalik češnjaku.
• Nikada nemoj začinsko bilje čupati zajedno s korijenjem, već ga uvijek odreži škarama ili nožem.
• Transportiraj ga u košarama ili lanenim torbama kako se začinsko bilje ne bi zgnječilo.
• Pelud začinskog bilja može izazvati alergijske reakcije. Začinsko bilje s posebno snažnom peludi su pelinolisni limundžik, divlja konoplja, divlji pelin, crkvina i uskolisni trputac.

Naravno, začinsko bilje možeš i kupiti, a najčešće je u supermarketu dostupno tijekom cijele godine. Reći ćemo ti što je važno u pogledu toga te kako ćeš prepoznati je li svježe.

Po ovome ćete prepoznati svježe začinsko bilje

Svježe začinsko bilje prepoznat ćete po tome što na njemu nema mrlja, što su izbojci i peteljke čvrsti na dodir i što ne vise mlohavo. Listovi začinskog bilja moraju svjetlucati i ne smiju biti međusobno slijepljeni. Aroma bi se laganim trljanjem biljke morala moći intenzivno nanjušiti. Kada se prstom prijeđe preko listova ili peteljki, bilje se može kušati.

Kupnja začinskog bilja u posudi

Začinsko bilje u posudi uljepšat će kuhinju i praktički će uvijek iznova izrastati – barem u teoriji. Međutim, stvarnost najčešće izgleda drukčije: biljčice suviše brzo trunu te završavaju, zajedno s plastičnom posudom, u smeću. To možeš spriječiti tako što ćeš ih pravilno zalijevati. Korijenje će brzo istrunuti uslijed prevelike količine vode. Međutim, biljka nipošto ne bi smjela niti presušiti. Na primjer, bosiljku je više puta dnevno potrebna mala količina vode. Ako dijeliš začinsko bilje te ga premještaj u više posuda, imat će više mjesta. Naravno, usto je važan odabir lokacije: većina kuhinjskog začinskog bilja ne voli izravno sunce, no svejedno mu je potrebno obilje svjetla.

Pravilno čuvanje svježeg začinskog bilja

Svežanj začinskog bilja jednostavno možeš odložiti u čašu napunjenu vodom. Ako želiš da tvoj zeleni buket više dana ostane svjež, možeš svaki dan mijenjati vodu te svaki drugi dan skraćivati stabljike. Začinsko bilje alternativno se može zamotati u vlažnu kuhinjsku krpu ili, nakon što se poprska vodom, čuvati u staklenci za zimnicu u hladnjaku.

Pravilno čuvanje osušenog začinskog bilja

Osušeno začinsko bilje moralo bi se čuvati na tamnom i suhom mjestu u zrakonepropusno zatvorenim staklenkama ili spremnicima, čime će idealno očuvati svoju aromu.

Može li se začinsko bilje zamrznuti?

Naravno! U tu svrhu operi i naposljetku nasjeckaj svježe začinsko bilje. Zatim ga dodaj u male staklenke za zimnicu ili druge spremnike te stavi u zamrzivač. Alternativno možeš začinsko bilje dodati u kalup za kocke leda i napuniti ga vodom – i već su gotove savršeno porcionirane bombice začinskog bilja. Naravno, to vrijedi i za razne kombinacije. Budući da je pojedino začinsko bije, poput bosiljka, gnjecavo nakon odmrzavanja, više je prikladno za kuhanje, a ne toliko za salate i sl.