Začinsko bilje: savršen dodatak jelima
Kuhinjsko začinsko bilje obuhvaća cijeli niz biljki koje se mogu upotrebljavati svježe ili sušene kao začini za topla i hladna jela. Poznato je začinsko bilje ružmarin, peršin ili origano. Kako bi izbor bio jednostavniji, ono je dostupno i u gotovim mješavinama začinskog bilja.
Što je začinsko bilje?
Čovjek od prapovijesti miješa razno začinsko bilje s hranom. Pri tome može biti riječ o korijenju, peteljkama, listovima, cvjetovima, plodovima, sjemenkama, kori ili drugim dijelovima začinskog bilja. Začinsko bilje u prirodi većinom raste na poroznim tlima bogatim vapnom i humusom. Suviše vlažno tlo, tlo bogato hranjivim tvarima ili prekomjerno gnojeno ilovasto tlo nije optimalno. Unatoč tome, većinom se može uzgajati u vlastitu vrtu ili čak na prozorskoj klupčici.
Koje začinsko bilje postoji?
Od domaćeg do egzotičnog: količina jestiva začinskog bilja zbilja je golema. U nastavku donosimo pregled najvažnijeg i najpopularnijeg kuhinjskog začinskog bilja.
Ove su sorte posebno popularne
Prvenstveno je omiljeno začinsko bilje Provanse, među koje se, između ostalog, ubrajaju timijan, ružmarin, vrtni čubar i mažuran. Francuskog je podrijetla i fino začinsko bilje, koje obuhvaća vlasac, krasuljicu, peršin i gorušicu. Ono se dobro može kombinirati s juhama, šampinjonima ili omletima.
Sve što trebaš znati o začinskom bilju
Ljekovito bilje ima dugačku tradiciju. Od začinskog bilja mogu se proizvesti čajevi, preljevi, ekstrakti, tinkture i ljekovite masti. Bosiljak potiče probavu, ublažava grčeve i umiruje. Paprena metvica pozitivno utječe na žučni mjehur, ublažava bolesti dišnih putova te suzbija želučane i crijevne tegobe. Matičnjak ima antibakterijska svojstva i umirujuće djelovanje.
Odakle izvorno potječe začinsko bilje?
Brojno začinsko bilje izvorno potječe iz područja Sredozemlja te je naviknuto na visoke temperature, pregršt sunčeva svjetla te blaže zime. Začinsko bilje stoga propisuje brojne uvjete u pogledu svoje lokacije. Unatoč tome, često se može uzgajati u vlastitu vrtu ili pak na balkonu.
Kada je sezona začinskog bilja?
Većina začinskog bilja dostupna je u maloprodaji tijekom cijele godine. Ovisno o vrsti, njegova se sezona razlikuje. Peršin je dostupan od svibnja do prvog mraza, kopar od svibnja do studenog, ljupčac od ožujka do lipnja, origano od svibnja do listopada, kadulja od ožujka do rujna, krasuljica od travnja do rujna, kreša od travnja do listopada, a mažuran od svibnja do listopada.
Priprema začinskog bilja kod kuće: moraš paziti na ovo
Samostalno ubrano ipak je najukusnije! Znaš li da začinsko bilje možeš ubirati tijekom cijele godine – čak i zimi? U nastavku donosimo najvažnije savjete i trikove za tvoju sljedeću potragu za biljem.
- Uz rubove cesta, na njivama i psećim livadama ne bi se trebalo skupljati začinsko bilje jer se na njemu mogu nalaziti otrovne tvari.
- Opasnost od brkanja: medvjeđi luk katkad se brka s otrovnim đurđevkom, a kiselica s otrovnom bijelom šumaricom. Za jednoznačno određivanje najbolje je koristiti se knjigom sa slikama ili aplikacijom te provesti test njuha. Medvjeđi luk ima intenzivan miris nalik češnjaku.
- Nikada nemoj začinsko bilje čupati zajedno s korijenjem, već ga uvijek odreži škarama ili nožem.
- Transportiraj ga u košarama ili lanenim torbama kako se začinsko bilje ne bi zgnječilo.
- Pelud začinskog bilja može izazvati alergijske reakcije. Začinsko bilje s posebno snažnom peludi su pelinolisni limundžik, divlja konoplja, divlji pelin, crkvina i uskolisni trputac.
Kupnja i čuvanje začinskog bilja: savjeti
Naravno, začinsko bilje možeš i kupiti, a najčešće je u supermarketu dostupno tijekom cijele godine. Reći ćemo ti što je važno u pogledu toga te kako ćeš prepoznati je li svježe.
Po ovome ćete prepoznati svježe začinsko bilje
Svježe začinsko bilje prepoznat ćete po tome što na njemu nema mrlja, što su izbojci i peteljke čvrsti na dodir i što ne vise mlohavo. Listovi začinskog bilja moraju svjetlucati i ne smiju biti međusobno slijepljeni. Aroma bi se laganim trljanjem biljke morala moći intenzivno nanjušiti. Kada se prstom prijeđe preko listova ili peteljki, bilje se može kušati.
Kupnja začinskog bilja u posudi
Začinsko bilje u posudi uljepšat će kuhinju i praktički će uvijek iznova izrastati – barem u teoriji. Međutim, stvarnost najčešće izgleda drukčije: biljčice suviše brzo trunu te završavaju, zajedno s plastičnom posudom, u smeću. To možeš spriječiti tako što ćeš ih pravilno zalijevati. Korijenje će brzo istrunuti uslijed prevelike količine vode. Međutim, biljka nipošto ne bi smjela niti presušiti. Na primjer, bosiljku je više puta dnevno potrebna mala količina vode. Ako dijeliš začinsko bilje te ga premještaj u više posuda, imat će više mjesta. Naravno, usto je važan odabir lokacije: većina kuhinjskog začinskog bilja ne voli izravno sunce, no svejedno mu je potrebno obilje svjetla.
Pravilno čuvanje svježeg začinskog bilja
Svežanj začinskog bilja jednostavno možeš odložiti u čašu napunjenu vodom. Ako želiš da tvoj zeleni buket više dana ostane svjež, možeš svaki dan mijenjati vodu te svaki drugi dan skraćivati stabljike. Začinsko bilje alternativno se može zamotati u vlažnu kuhinjsku krpu ili, nakon što se poprska vodom, čuvati u staklenci za zimnicu u hladnjaku.
Pravilno čuvanje osušenog začinskog bilja
Osušeno začinsko bilje moralo bi se čuvati na tamnom i suhom mjestu u zrakonepropusno zatvorenim staklenkama ili spremnicima, čime će idealno očuvati svoju aromu.
Može li se začinsko bilje zamrznuti?
Naravno! U tu svrhu operi i naposljetku nasjeckaj svježe začinsko bilje. Zatim ga dodaj u male staklenke za zimnicu ili druge spremnike te stavi u zamrzivač. Alternativno možeš začinsko bilje dodati u kalup za kocke leda i napuniti ga vodom – i već su gotove savršeno porcionirane bombice začinskog bilja. Naravno, to vrijedi i za razne kombinacije. Budući da je pojedino začinsko bije, poput bosiljka, gnjecavo nakon odmrzavanja, više je prikladno za kuhanje, a ne toliko za salate i sl.
Za što se može upotrebljavati začinsko bilje?
Začinsko bilje služi upotpunjavanju okusa brojnih jela i salata. Kada se začinsko bilje doda tijekom postupka kuhanja ili prženja, velike i aromatične vrste moraju se dodati pri početku, među koje se ubrajaju lovor, timijan, ružmarin i čili. Finije i osjetljivije začinsko bilje moralo bi se dodati pri kraju postupka pripreme. Među njih ubrajaju se bosiljak i tušt. U slučaju prekomjernog zagrijavanja, određeno začinsko bilje, primjerice curry, može postati gorko.
Međutim, začinsko bilje ne mora se koristiti samo kao prilog jelima, već nudi bogat izbor i u obliku čaja. Paleta seže od jednostavnih biljnih čajeva, koji se spravljaju isključivo za užitak, sve do medicinskih mješavina, koje mogu pomoći pri gotovo svim oblicima tegoba. Svježe začinsko bilje može se čuvati u hladnjaku, za razliku od sušenog, koje se mora čuvati na tamnom i suhom mjestu.
Sušenje svježeg začinskog bilja: evo kako
Samostalno ubrano ili kupljeno začinsko bilje možeš bez poteškoća osušiti i tako ga čuvati do godinu dana. Evo kako:
- Skupi pet ili deset stabljika u svežanj te ih labavo zaveži.
- Objesi ih naglavačke na suhom i tamnom mjestu te ih tako ostavi dva tjedna.
- Biljke s velikim listovima, kao što su paprena metvica i kadulja, još će se bolje osušiti ako ih se široko raširi po rešetki.
- Začinsko bilje može se sušiti i u pećnici ili u aparatu za sušenje, a idealna temperatura iznosi najviše 35 °C.
- Zatim po želji usitni začinsko bilje te ga čuvaj u posudi koja se može zrakonepropusno zatvoriti.
Koje se začinsko bilje idealno može kombinirati?
Kuhaš i primjećuješ da tvojem jelu nedostaje završni akcent kada je riječ o okusu? Umjesto nasumičnog bacanja raznog začinskog bilja u lonac, razmisli koje bi arome bile idealan odabir. Metvica, kopar i dragušac najbolje se upotrebljavaju samostalno jer je njihov okus toliko poseban i intenzivan da ih nije potrebno kombinirati s drugim začinskim biljem. Mažuran i origano nisu idealan par jer su si preslični te bi se njihove fine note međusobno poništavale. Za razliku od spomenutih, peršin i vlasac pravi su svestrani talenti koji se mogu kombinirati gotovo s bilo čime. Ružmarin je idealan za divljač, metvica će tvojim jelima podariti notu svježine, posebice u kombinaciji s jogurtom i/ili krastavcem. Gorušica je idealan izbor za meso, dok će bosiljak upotpuniti arome rajčice. Kopar je klasičan izbor za ribu, a peršin za krumpir.
Priprema provansalske mješavine začinskog bilja kod kuće
Omiljena mješavina začinskog bilja sastoji se, kao što se može naslutiti po nazivu, od mješavine omiljenog francuskog kuhinjskog začinskog bilja. Pojam nije zaštićen autorskim pravima, zbog čega se sastav razlikuje ovisno o proizvođaču. Ružmarin, timijan, origano, vrtni čubar i cvjetovi lavande najčešći su sastavni dijelovi, no njima se katkad dodaju i kadulja, bosiljak, ljupčac, komorač, lovor ili smreka. Ako samostalno želiš pomiješati začinsko bilje u provansalsku mješavinu, samostalno možeš odrediti koje ćeš odabrati. Savjet: Ta je mješavina usto idealna kao dar!
- Ako se za svoju mješavinu želiš koristiti svježim začinskim biljem, ponajprije ga dobro osuši. Naravno, možeš se koristiti i već osušenim začinskim biljem.
- Zatim dodaj ružmarin, vrtni čubar, timijan i origano u jednakim omjerima u svoj mlinac za začine te ih, po želji, upotpuni i drugim začinskim biljem. Cvjetovi lavande osigurat će tipično slatkastu notu. Ako nemaš mlinac, možeš se koristiti i mužarom.
- Dodaj usitnjeno začinsko bilje u staklenku koja se može zatvoriti.
Priprema talijanske mješavine začinskog bilja kod kuće
Naravno, isto može učiniti s talijanskim začinskim biljem. Tipična talijanska mješavina manje je slatka od provansalskog začinskog bilja, nešto je kiselija i ima više voćnih aroma. U njoj su, uz timijan, ružmarin, mažuran i origano, također dobar izbor češnjak, gorušica i bosiljak, a po želji možeš mješavinu upotpuniti sušenom rajčicom, paprikom u prahu ili naribanom korom limuna.
