Gljive: ni biljka, ni životinja
Gljive su stvorile vlastiti rod: zbog svojih genetskih svojstava ne ubrajaju se kako u biljni tako ni u životinjski svijet. One se pojavljuju u raznim oblicima – od jednostaničnih organizama u obliku kvaščeve kulture sve do višestaničnih jedinki, kao što su jestive gljive, otrovne gljive ili pak plijesan.
Gljive imaju ova posebna svojstva
Gljive se, baš kao i biljke, hrane organskim hranjivim tvarima iz svojeg okruženja. Razmnožavaju se i rasprostranjuju spolno i nespolno, sporama, te vegetativno, širenjem. Postoje kultivirane i nekultivirane vrste jestivih gljiva. Najpoznatije su vjerojatno sljedeće: vrganji, šampinjoni, lisičice, brezov djed, shiitake gljive, bukovače, pravi smrčak, srnjača i velika sunčanica. Na sljedećim stranicama pročitajte više o sljedećim zastupnicima:
Ovo se nalazi u jestivim gljivama
Jestive gljive nisu samo iznimno niskokalorične, već također imaju prilično koristan profil hranjivih tvari, kojim se dobro nadopunjava individualni jelovnik. U 100 grama jestivih gljiva u prosjeku se nalaze oko dva do četiri grama biljnih proteina. Također, 100 grama jestivih gljiva sadrže u prosjeku između 20 i 50 kalorija.
Profil vitalnih i mineralnih tvari jestivih gljiva
Usto je potrebno spomenuti poseban profil vitalnih i mineralnih tvari jestivih gljiva. One u pravilu sadrže velike količine kalija, koji je nadležan za prosljeđivanje signala u ljudskim stanicama. Također, u jestivim gljivama nalaze se velike količine magnezija, koji suzbija grčeve u mišićima. K tomu je potrebno spomenuti sastojke kao što su vitamini B6 i C te male količine vitamina D. Dok je vitamin B6 prvenstveno zdrav za metabolizam, vitamin C jača imunološki sustav tijela, a vitamin D dobar je za kožu i izlučivanje hormona.
Odakle izvorno potječu gljive?
Jestive gljive prate ljudski rod kao hrana već od njegovih početaka. Pretpostavlja se da su se gljive skupljale i pripremale već tijekom kamenog doba. Također, gljive su se sušenjem mogle dulje čuvati, zbog čega su predstavljale idealnu namirnicu za zimnicu. Međutim, oko razdoblja srednjeg vijeka gljive, koje je svatko mogao ubrati u šumi, nisu uživale visok kulinarski ugled, već su se smatrale „hranom siromaha”. No to se iz temelja promijenilo tijekom vladavine kralja Luja XIV., koji je jestive gljive proglasio delikatesom. Stoga je oko 1650. godine prvi put započeo profesionalni uzgoj šampinjona, kojemu su se nedugo zatim priključili uzgoj vrganja i lisičica. Za razliku od Europe, u azijskom su prostoru prvenstveno bile popularne shiitake gljive. Profesionalni uzgoj gljiva u Aziji počeo je, međutim, tek u 20. stoljeću.
Kada je sezona gljiva?
Jestive gljive danas se uzgajaju gotovo svugdje na svijetu. Uz gotovo 1,4 milijuna tona jestivih gljiva godišnje Narodna Republika Kina s odmakom je najveći proizvođač, a za njom slijede SAD, gdje se godišnje uzgaja oko 0,4 milijuna tona jestivih gljiva. Kao posljedica toga, jestive gljive dostupne su tijekom cijele godine. One se mogu kupiti svježe ili pak u zamrznutu ili konzerviranu obliku.
Za što se mogu upotrebljavati gljive i kako se trebaju čuvati?
Jestive gljive u pravilu imaju lagano orašast, blag ili pak slatkast, a ovisno o vrsti gljive i blago zemljan okus. Prije upotrebe najprije se moraju zagrijati; no nekoliko iznimki, među koje se ubraja i šampinjon, iz kojih je uzgojem odstranjen hemolizin, mogu se jesti i sirove. Nakon zagrijavanja jestive se gljive upotrebljavaju na razne načine: omiljena je, na primjer, upotreba kao prilog krepkim jelima, kao što su mesna. No jestive su gljive omiljen sastojak za juhe ili variva te za jela od povrća ili jaja. Također, omiljene su konzervirane gljive.
Kako čuvati gljive
Kako bi se gljive što dulje mogle čuvati, morale bi se držati uz propuštanje zraka – idealno na hladnom mjestu. U tomu se stanju mogu čuvati 24 sata ili pak nekoliko dana. Međutim, gljive bi se zatim morale preraditi što svježije ili pak zamrznuti.
Ovo se nalazi u gljivama
Kod jestivih gljiva nije riječ samo o kulinarskoj delikatesi, već i o iznimno zdravoj namirnici. Gljive sadrže dobre količine proteina, koji su potrebni za izgradnju mišića, te razna dijetalna vlakna, ali vrlo malo masti. Jela od gljiva također su izvor vrijednih vitalnih i mineralnih tvari, zbog čega prvenstveno podržavaju metabolizam i imunološki sustav tijela. No jestive gljive svejedno bi se morale jesti u što umjerenijim količinama jer su prilično teško probavljive te stoga predstavljaju opterećenje za probavni trakt.