Ljupčac: upotpunjava juhe i salate
Ljupčac se naziva i „biljka Vegeta”. On je vrsta biljke iz obitelji štitarki. Ova biljka aromatična mirisa može narasti do visine od dva metra. Ima cjevaste, debele peteljke, tamnozelene, blistave listove i žute cvjetove, koji izrastaju na cvjetnoj stapci s dvostrukim nakupinama.
Ljupčac ima ova posebna svojstva
Ljupčac (levisticum officinale) je aromatična biljka pikantno-trpka okusa. Biljka za uzgoj ne iziskuje nikakav trud i otporna je na zimske uvjete. Ljupčac se može upotrebljavati kao kuhinjski začin ili ljekovita biljka. U kuhinji kao začin upotpunjava juhe i salate. U ljekovite se svrhe upotrebljavaju plodovi, peteljka i korijenje.
Zbog svojeg pikantno-trpka okusa, ljupčac se ne naziva uzalud „biljka Vegeta”. Međutim, pri tome je riječ o okusnoj analogiji jer začin Vegeta ne sadrži ljupčac. Okusna nota ljupčaca biljna je i nešto blaža. Sličnosti postoje i s celerom i povrćem za juhu, no oni sadrže nešto manje oštrine i gorkih tvari.
Odakle izvorno potječe ljupčac?
Biljka izvorno potječe iz Perzije i s Bliskog istoka, a diljem Europe počela se širiti putem područja Sredozemlja od 14. stoljeća. Ljupčac je bio omiljena ljekovita biljka već tijekom srednjeg vijeka. Budući da se uzgajao te i dalje uzgaja u biljnim i povrtnim lijehama, prilagodio se i hladnijim regijama.
Kada je sezona ljupčaca?
Vrijeme cvata traje između lipnja i kolovoza. Razdoblje ubiranja listova traje tijekom proljeća, sjemenki tijekom kasnog ljeta, a korijenja tijekom kasne jeseni. Listovi se mogu ubirati tijekom cijelog ljeta. Biljka je otporna na zimske uvjete.
Za što se može upotrebljavati ljupčac i kako se treba čuvati?
Ljupčac se može preraditi u svježem i u sušenom obliku kada se skuhaju i sušeni listovi. Zbog intenzivna okusa, listovi ljupčaca moraju se upotrebljavati štedljivo. Vrh noža često je dovoljan za postizanje pune arome. Sušene sjemenke biljke mogu se upotrebljavati kao začin za svježi sir, pečenje i variva, a usto i kao dodatak pri pečenju kruha sa sjemenkama. Ovo začinsko bilje također je prikladno kao komponenta za pojačanje okusa u pecivima i za jela od sira. Ljupčac se može skladno kombinirati sa začinskim biljem kao što su listovi celera, mažuran, luk i češnjak. Od ljupčaca se spravljaju i gorka želučana pića i liker.
Ovako će ljupčac biti dugotrajan
Za produljivanje trajanja ljupčaca poznate su tri metode. Listovi se mogu osušiti, zamrznuti ili konzervirati. Za konzerviranje se listovi, uz dodatak soli, piriraju u pastu. Zatim se staklenke zatvaraju i odlažu na hladno mjesto. Tako će pasta od ljupčaca imati rok trajanja do godinu dana.
Ovo se nalazi u ljupčacu
Sušeni plodovi ljupčaca upotrebljavaju se u slučaju probavnih tegoba i nadutosti. Peteljka i korijeni sadrže eterična ulja, koji se upotrebljavaju pri terapiji ispiranjem kod upala mokraćnih putova ili pri suzbijanju bubrežnog kamenca. Ljupčac je bio omiljena ljekovita biljka već tijekom srednjeg vijeka. Nekoć je pomagao pri bolestima grla i upalama srednjeg uha, poticao je probavu i otapao sluznice.
kcal: 41 kcal
Ugljikohidrati: 5 g
Bjelančevine: 3,5 g
Masti: 0,8 g
Vitamin A: 0 µg
Vitamin B1: 0,08 mg
Vitamin B2: 0,15 mg
Vitamin B6: 0,05 mg
Vitamin C: 45 mg
Vitamin E: 1 mg
Kalcij: 150 mg
Željezo: 2 mg
Kalij: 400 mg
Magnezij: 30 mg
Natrij: 20 mg
