Lukovice: podzemne poslastice
Riječ „lukovice” zbirni je naziv za sve povrtne biljke iz obitelji biljki zvanikovki. One su također u srodstvu s narcisima te se ubrajaju u rod lukovki. Najmarkantniji su zastupnici luk, poriluk i šalot.
Koje vrste lukovica postoje?
Lukovice su svi podzemni biljni dijelovi obitelji luka. Pojedinačni su zastupnici lukovica: luk (bijeli i crveni luk), zimski luk, mladi luk, proljetni luk, šalot, češnjak, vlasac, medvjeđi luk i poriluk. Više o sljedećim sortama saznaj na sljedećim stranicama:
Odakle izvorno potječu lukovice i kada im je sezona?
Najstariji zastupnik lukovica zasigurno je jestivi luk, koji su ljudi upotrebljavali prije više od 5000 godina. Dakle, riječ je o jednoj od najstarijih kultura poznatih čovječanstvu. Izravna kultivacija lukovica provodi se više od 3000 godina. Lukovice su se prvenstveno uzgajale u Rimskom Carstvu, nakon čega je njihov uzgoj postupno pristigao i u Srednju Europu.
Lukovice i njihov iscijeljujući učinak
Lukovice su se tijekom antike cijenile ne toliko zbog njihova okusa, već zbog njihovih pozitivnih učinaka na zdravlje. Tako su se lukovicama, na primjer, pripisivale protuupalna i antibakterijska svojstva, zbog čega ih se moglo pronaći u gotovo svakoj kućnoj ljekarni. Daljnjim tijekom povijesti lukovice su se zatim prvenstveno upotrebljavale za suzbijanje bakterijskih povijesti, kao što su kuga i kolera.
Podrijetlo kuhinjskog luka
Kuhinjski luk, koji je danas i dalje najčešći oblik lukovica, izvorno potječe iz središnje Azije. Međutim, lukovice se danas uzgajaju gotovo svugdje u svijetu. Glavnim se zemljama uzgoja za češnjak smatraju, na primjer, Kina i Turska, dok se povrtni luk u Europi poglavito uzgaja u Nizozemskoj i Španjolskoj. Zahvaljujući tome su svježe lukovice dostupne tijekom cijele godine.
Za što se mogu upotrebljavati lukovice i kako se trebaju čuvati?
Lukovice se mogu jesti sirove ili pržiti, kuhati, skuhati na pari, peći na roštilju te pržiti u dubokom ulju. Zbog svoje usporedivo intenzivne arome, u pravilu su male količine dovoljne da bi se određeno jelo začinilo. Lukovice su prvenstveno omiljene u kombinaciji s bogatom hranom, kao što su mesna ili riblja jela. U sirovu se obliku lukovice često povezuju sa salatama. Tada se reže na male komade i miješa s dotičnom salatom.
Ovako lukovice ostaju dugo svježe
Kako bi se osiguralo da lukovice poslije ubiranja dugo budu upotrebljive, morale bi se čuvati na hladnom i suhom mjestu zaštićenom od sunčeva svjetla. Čuvanje u hladnjaku ne preporučuje se jer lukovice lako mogu postati pljesnive uslijed vlage. Mladi ili proljetni luk nema toliko dugačak rok upotrebe kao, na primjer, crveni ili bijeli luk, koji neće tako brzo uvenuti kao on.
Ovo se nalazi u lukovicama
Lukovice nisu samo iznimno niskokalorične te stoga prikladne za dijetalne potrebe, već usto isporučuju cijeli niz vitalnih i mineralnih tvari. Tako lukovice nemaju samo prednost kada je riječ o okusu, već i učinak snaženja vlastita imunološkog sustava tijela. Osim toga, redovita konzumacija lukovica pozitivno se odražava i na razinu kolesterola u krvi; probava i gušterača također će profitirati od redovite konzumacije. Pri tome je konzumacija sirova povrća djelotvornija. Kao dokazano se kućno pomagalo lukovice upotrebljavaju i poput bolesti prehlade. Ssok iz lukovice, na primjer, pozitivno djeluje na upaljeno grlo.