Bosiljak: za tjesteninu, pizzu, pesto

Bosiljak (Ocimum basilicum) je jednogodišnja biljka, a njegovo vrijeme cvata seže od lipnja do, u načelu, sredine rujna. Većinom raste u umjerenim predjelima zemljopisne širine i doseže visinu od 20 do 60 centimetara. Bosiljku je potrebno puno topline, zbog čega biljka neće rasti pri temperaturi nižoj od 12 Celzijevih stupnjeva te se istovremeno povećava napad gljivica. Pojedine vrste bosiljka razlikuju se u pogledu boje, oblika lista, okusa i veličine. 

Ovo se nalazi u bosiljku

Sadržaj i sastojci eteričnih ulja u bosiljku razlikuju se ovisno o sorti, podrijetlu i trenutku berbe. Najvažniji su sastojci linalol, estragol, eugenol te monoterpeni, na primjer, ocimen i cineol. Dodatni su sastojci seskviterpeni i fenilpropani. Uz eterično ulje, sadržani su i tanini, flavonoidi te kofeinska kiselina. Raznovrsni sastojci zaslužni su za tipičan okus i aromu bosiljka.

Podrijetlo bosiljka ne može se točno odrediti, no pretpostavlja se da potječe sa sjeverozapada Indije. Ovo se bilje može uzgajati u suptropskim i tropskim predjelima i zemljopisnim širinama s umjerenom klimom. Bosiljak se prodaje i u malim lončanicama – zahvaljujući čemu se biljka lako može uzgajati kod kuće. Postoje različite sorte. Tako se, na primjer, ljubičasti bosiljak (Purpurascens) odlikuje ljubičasto-crvenim, naboranim listovima i blijedoljubičastim cvjetovima. U usporedbi s drugim sortama, njegov je okus blag. 

Svježi i sušeni listovi bosiljka upotrebljavaju se kao kuhinjski začin. Međutim, dio arome gubi se tijekom postupka sušenja ovog bilja. U pravilu se listovi usitnjavaju prstima ili gnječe u mužaru.

Budući da bosiljak reagira iznimno osjetljivo na vrućinu i tijekom sušenja vrlo brzo gubi svoju aromu, tijekom kuhanja najčešće se dodaje na samom kraju. Pri konzerviranju svježih listova, oni se s obje strane premazuju maslinovim uljem i zamrzavaju. Ova se metoda primjenjuje i pri postupku sušenja listova. Kada se drži na prozorskoj klupčici, bosiljak će odagnati ometajuće muhe. Svježi bosiljak u idealnom bi se slučaju trebao ubrati neposredno prije upotrebe. Kada je svjež, bosiljak se može čuvati samo nekoliko dana u hladnjaku.

U medicini se bosiljak naziva i „Basilici herba” te se smatra farmaceutskim lijekom. Iz eteričnog ulja grma proizvode se sredstva za ublažavanje čireva na želucu jer bosiljak posjeduje protuupalna i dehelmintizacijska svojstva. U narodnoj se medicini biljka upotrebljava sa suzbijanje nadutosti, osjećaja sitosti i nedostatka apetita. Čajna infuzija iz listova ove biljke pospješuje probavu, a ovo se bilje upotrebljava i u aromaterapiji.