Korjenasto povrće: energija i snaga
Pojam „korjenasto povrće” skupni je naziv za razne vrste povrća. Zanimljivo je što jestivi dijelovi korjenastog povrća uvijek rastu ispod zemlje. Glavni izdanak biljke zadebljava se tijekom rasta u gomoljasti organ za pohranu. Stoga se jestivi dio ne smatra korijenskim povrćem, već podankom.
Korjenasto povrće ima ova posebna svojstva
Korjenasto povrće prvenstveno je izvor energije, zbog čega je idealno prikladno kao zasitan prilog krepkim jelima. Dodatna je prednost korjenastog povrća njegov bazičan profil. Tako je ono idealno prikladno za protudjelovanje kiselinskom udjelu mliječnih i mesnih proizvoda. Osim toga, u zrelom korjenastom povrću kriju se brojne vitalne i mineralne tvari koje jačaju imunološki sustav tijela. Zbog činjenice što korjenasto povrće dozrijeva ispod zemlje, ono sadrži brojne antibakterijske tvari koje pridonose obrani od bakterija.
Znaš li koje se sorte ubrajaju u korjenasto povrće?
U pogledu okusa, korjenasto povrće u pravilu se odlikuje sočnom, blago trpko-slatkastom i pikantnom aromom. Korjenasto povrće pretežito se može konzumirati sirovo, no velik dio mora se skuhati, kuhati na pari ili ispeći ili pak konzervirati i ukiseliti prije konzumacije. Najpoznatiji su predstavnici korjenastog povrća:
- Korijen celera
- Keleraba
- Rotkva
- Crvena cikla
- Podzemna koraba
- Krumpir
- Hren
- Korijen peršina
- Cikla
- Repa
Egzotični su predstavnici pastrnjak, đumbir, wasabi, taro, kurkuma, galgant, maka i arakacha.
Odakle izvorno potječe korjenasto povrće?
Čovjek već tisućljećima upotrebljava korjenasto povrće kao namirnicu. Međutim, izvorno su se u pogledu toga upotrebljavali divlji plodovi, koji su se isprva jeli sirovi ili pripremali nad vatrom. Dok je čovjek postupno počeo živjeti sjedilačkim načinom života, započeo je i s uzgojem korjenastog povrća, prvenstveno repe. U Južnoj Americi već su prve kulture uzgajale vrste korjenastog povrća, koje su se, tijekom kolonizacije, postupno širile i ostalim dijelovima svijeta. Drevni Rimljani smatrali su korjenasto povrće osnovnom namirnicom te mu dodijelili podređeni naziv „pastrnjaci”, no koji se danas upotrebljava samo za stvarne pastrnjake.
Danas se korjenasto povrće uzgaja gotovo svugdje na svijetu, pogotovo unutar kontinentalnih klimatskih zona. Glavna zemlja za uzgoj egzotičnih vrsta i dalje je Narodna Republika Kina. Međutim, i u Njemačkoj, Rusiji i u Sjevernoj Americi uzgoj korjenastog povrća široko je rasprostranjen.
Kada je sezona korjenastog povrća?
Budući da se korjenasto povrće uzgaja diljem svijeta, ono je dostupno tijekom cijele godine. Nakon berbe se korjenasto povrće stavlja sirovo u maloprodaju ili pak prerađuje u druge namirnice.
Za što se može upotrebljavati korjenasto povrće i kako se treba čuvati?
Korjenasto povrće upotrebljava se u brojnim oblicima. Na primjer, krumpir služi kao omiljen prilog krepkim jelima ili pak glavni sastojak za pripremu raznih jela od krumpira. Osim toga, neke su sorte korjenastog povrća omiljene i kao začini. Na primjer, đumbir i kurkuma popularni su začini, dok se iz šećerne repe dobiva kuhinjski šećer. Također, omiljena je upotreba korjenastog povrća i u okviru pripreme ukusnih salata, u koje se korjenasto povrće većinom dodaje kao ukiseljeni sastojak, poglavito cikla. U načelu se brojni izdanci korjenastog povrća mogu jesti sirovi, iako se oni i često kuhaju, kuhaju na pari ili prže. Većinu korjenastog povrća potrebno je čuvati na tamnom i hladnom mjestu.
Ovo se nalazi u korjenastom povrću
Kod korjenastog povrća riječ je o razmjerno niskokaloričnoj namirnici, koja u prosjeku ima između 50 i 100 kalorija na 100 grama. Ta se količina dalje dijeli na: između jedan i tri grama proteina te deset do 15 grama ugljikohidrata te najviše 0,5 grama masti na 100 grama. Korjenasto povrće tako predstavlja prvenstveno izvor ugljikohidrata u obliku škroba. Međutim, u zrelom korjenastom povrću nalaze se i brojni makronutrijenti.
Budući da je iznimno bazična namirnica, korjenasto povrće većinom sadrži između 200 i 400 miligrama kalija na 100 grama. Osim toga, u zrelom korjenastom povrću kriju se magnezij, kalcij i željezo. Korjenasto povrće ujedno je izvor vitalnih tvari, u prosjeku s oko 5 – 15 miligrama vitamina C te manjim količinama vitamina B6. Korjenasto povrće stoga ima iznimno povoljan profil hranjivih tvari, zbog čega se u brojnim kulturama i dalje smatra osnovnom namirnicom.