Tikvice: okus Mediterana

Tikvice izvorno potječu iz Italije. Spadaju u vrtne bundeve, a time i u biljni rod tikvica. Biljke tikvica jednodomna je biljka, što znači da ima muške i ženske cvjetove, a oba ona nalaze se na jednoj biljki. Listovi tikvice znatno su manji od svojih velikih srodnika, povrtnih tikvi, te su u puno manjoj mjeri skloni vitičastom rastu.

Tikvice su dugačke, skošene i cilindrične voćke. Unutrašnjost tikvice bijele je ili svjetlozelene boje te prožeta svijetlosmeđim ili bijelim košticama. Postoje okrugle i duguljaste tikvice, pri čemu njihova boja seže od žute, svjetlozelene i tamnozelene sve do prugaste izvedbe. 

Ovo je zajedničko tikvicama i bundevama

U pravilu se tikvice ubiru kada dosegnu duljinu između 10 i 20 centimetara. Pusti li ih se da dulje rastu (do pet kilograma), doseći će stanje (drvena kora) i veličinu bundeva. Svojstva čuvanja tikvica također su slična onima bundeve, koje se mogu čuvati do duboko u zimu. Tikvice se međusobno više razlikuju po obliku i boji, a manje po okusu. 

Dom tikvica izvorno je bila središnja Amerika, prije no što su se, uslijed otkrića sjevernoameričkog i južnoameričkog kontinenta, postupno počele širiti i Europom. U europskom području tikvice se prvenstveno uzgajaju u Italiji i Španjolskoj, a izvan Europe i u SAD-u.

Tikvice su omiljeno povrće za roštilj. Osim toga, upotrebljavaju se i za pripremu mediteranskih salata i variva. Osim toga, one predstavljaju iznimno nježan povrtni prilog. Kao svježe voće tikvice se mogu čuvati do tjedan dana. Najbolje je tikvice čuvati u hladnjaku.

Tikvice su prvenstveno bogate vitaminom A i stoga vrlo zdrave za oči. Osim toga, iznimno su niskokalorične, no svejedno zasitne, zbog čega predstavljaju idealnu dijetalnu prehranu te usto izvor cijelog niza mineralnih tvari.