Cvjetno i korijensko povrće: jednostavno moraš probati
Cvjetno povrće obuhvaća vrste povrća čiji su cvjetovi ili pupoljci jestivi. Među njih ubrajaju se cvjetača, brokula, Romanesco i artičoke. Sljedeće namirnice poznati su predstavnici korijenskog povrća: šparoga, trakasti celer, rabarbara i povrtni komorač.
Cvjetno i korijensko povrće ima ova posebna svojstva
Cvjetno povrće obično ima vrlo aromatičan i intenzivan okus. Korijensko povrće također većinom ima vrlo oštar ili pak blago kiselkast i intenzivan okus. Korijensko povrće stoga je posebno omiljeno kao biljni začin ili kao prilog sočnim jelima.
Cvjetno povrće
Cvjetno povrće posebno je bogato dijetalnim vlaknima; oko 10 grama u pravilu se krije u 100 grama cvjetnog povrća. Osim toga, sadržan je jedan do tri grama bjelančevina te ugljikohidrata na 100 grama, što ga čini iznimno niskokaloričnim, no svejedno zasitnim. Budući da cvjetno povrće raste iznad površine zemlje, njegov je udio vitamina C u pravilu prilično visok; 50 miligrama na 100 grama nije nikakva rijetkost. Cvjetno povrće usto sadrži velike količine kalija, kalcija i magnezija te natrija.
Korijensko povrće
Korijensko povrće u prosjeku ima sličnu raspodjelu makronutrijenata. I u njemu se u pravilu krije oko 10 grama dijetalnih tvari na 100 grama ploda te između jedan do tri grama bjelančevina, odnosno ugljikohidrata. Na ovom bi se mjestu također morao spomenuti visok udio vitamina K, odnosno folne kiseline, koji se krije u zrelom korijenskom povrću. Korijensko povrće istovremeno sadrži znatne količine vitamina A, B i E. Korijensko povrće, baš kao i cvjetno, odlikuje se velikim količinama kalija, koji ima bazično djelovanje i snižava pH vrijednost.
Odakle izvorno potječe cvjetno i korijensko povrće?
Velik dio danas konzumiranog cvjetnog povrća izvorno potječe s područja Male Azije. Pri tome je prvenstveno potrebno spomenuti cvjetaču, koja je isprva bila poznata samo u Maloj Aziji. Ovo cvjetno povrće tek se u 16. stoljeću postupno počelo širiti Europom. Dok domaće cvjetno povrće danas raste i u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj (na primjer, cvjetača, brokula ili Romanesco), postoji i egzotično cvjetno povrće (na primjer, artičoke ili kapari) koje se uvozi. Za razliku od cvjetnog, uzgoj korijenskog povrća tek je u 20. stoljeću stekao određenu popularnost u europskom prostoru. Isprva se u Europi profesionalno uzgajala samo rabarbara.
U angloameričkom području trakasti celer oduvijek je bio popularan, a danas se i on u velikim količinama uzgaja u Europi. Korijensko povrće također se jede već tisućama godina. Međutim, otkriće njegovih prehrambenih svojstava dogodilo se slučajno jer se korijensko povrće, baš kao ni cvjetno, ne može jesti sirovo, već se najprije mora skuhati, kuhati na pari ili pržiti. Korijensko povrće danas se uzgaja gotovo svugdje u svijetu. U Europi su glavne zemlje za uzgoj korijenskog povrća Italija, Španjolska i Francuska. I cvjetno povrće poglavito se uzgaja u južnijim područjima, pri čemu je prvenstveno potrebno spomenuti Portugal, Španjolsku, Tursku, Egipat i Izrael te SAD, ali i Kinu. Zbog različitih vremena dozrijevanja, cvjetno i korijensko povrće dostupno je gotovo tijekom cijele godine.
Za što se može upotrebljavati cvjetno i korijensko povrće i kako se treba čuvati?
Cvjetno i korijensko povrće u pravilu se ne može jesti sirovo zbog visokog udjela dijetalnih vlakana; iznimku pri tome predstavlja trakasti celer. Stoga je cvjetno i korijensko povrće prvenstveno popularno kada se skuha ili kuha na pari. Pri tome je također prikladno, na primjer, kao zdrav povrtni prilog sočnim jelima, ali i kao sastojak za pripremu frapea. Osim toga, cvjetno i korijensko povrće iznimno su omiljeni i kao glavni sastojak u povrtnim jelima, kao što su povrtni složenci ili povrtna variva koja se jedu uz prilog sira ili umaka od vrhnja.
Ovo se nalazi u cvjetnom i korijenskom povrću
Visok udio dijetalnih vlakana u cvjetnom i korijenskom povrću prvenstveno je pogodan za poticanje zdravlja probave. Također, kod korijenskog povrća iznimnu prednost pruža njegov efekt jačanja imunološkog sustava, koji se jamči velikim količinama različitih vitamina. Za razliku od njega, kod cvjetnog povrća prevagnut će udio mineralnih tvari, koji će poticati zdravlje metabolizma. Osim toga, u cvjetnom i korijenskom povrću kriju se još brojne sekundarne biljne tvari, čije djelovanje ima antioksidirajuća svojstva i učinak širenja krvnih žila.