Crveni kupus: prilog za pečenje
Crveni kupus ubraja se u obitelj krstašica, srodnik je bijelog kupusa i od njega se razlikuje po ljubičastoj boji, za koju je zaslužno sadržano bojilo antocijan.
Crveni kupus ima ova posebna svojstva
Crveni kupus poznat je i pod nazivima plavo zelje, plavi kupus, crveni kelj, crveno zelje te francuski smeđi kupus. Glavice crvenog kupusa nešto su manje od onih bijelog kupusa. Boju crvenom kupusu podaruje bojilo antocijan, koje se nalazi i u borovnicama, crvenim narančama, cikli i grožđu. Crveni kupus popularan je zbog svojeg karakteristično slatkog, blagog okusa. Ako imaš osjetljiv želudac, mogle bi te nadražiti krute stanične strukture crvenog kupusa. U tomu slučaju pomaže odložiti ga na oko 24 sata u zamrzivač. Začini kao što su kim, komorač ili đumbir također ga čine lakše probavljivim.
Odakle izvorno potječe crveni kupus?
Crveni kupus, koji potječe od divlje rastućeg šulca, izvorno dolazi iz Kine, nakon čega je putem mediteranskih država naposljetku dospio i do Europe. U Europi se poglavito proširio putem samostana, u kojima su ga uzgajali svećenici. Najveće europsko područje uzgoja crvenog kupusa nalazi se u Dithmarschenu, na njemačkoj obali Sjevernog mora.
Kada je sezona crvenog kupusa?
Okrugle, ljubičaste glavice crvenog kupusa ubiru se do kraja studenog jer ne podnose mraz. Kada se čuva na hladnom i suhom mjestu, crveni kupus ostat će svjež sve do narednog proljeća.
Za što se može upotrebljavati crveni kupus i kako se treba čuvati?
Crveni kupus klasičan je prilog krepkim pečenjima. Međutim, ovaj uobičajeni „zasitni prilog” sve veći broj kreativnih kuhara potiče na stvaranje kontrastnih kompozicija, zbog čega nerijetko oduševljava i u ulozi glavnog jela. Sirov, u obliku salate, pripremljen s paprom, solju, vlascem i slaninom, crveni kupus svakako je delikatesa. Vješti kuhari od njega su već stvorili i iznimno ukusan kiseli kupus. Kao povrće posebno će dobar okus imati s maslacem ili guščjom masti, lukom, jabukom i borovicom. Ocat usto osigurava intenzivnu crvenu boju ovog kupusa, a usto mu prija slatkoća običnog ili kandis šećera.
Crveni kupus ukusan je diljem svijeta
Crveni kupus upotrebljava se u svim europskim kuhinjama, no posebice na sjeveru i istoku Europe. U Rusiji mu se dodaju korijen celera i korijen peršina, u Nizozemskoj šećer, cimet i nešto pirea od jabuka, dok se u srednjofrancuskoj pokrajini Limousin poslužuje s pitomim kestenom. Crveni kupus morao bi se čuvati na suhom, tamnom i hladnom mjestu. U hladnjaku se može čuvati 14 dana, a kada se zareže, morao bi se zapakirati u foliju.
Ovo se nalazi u crvenom kupusu
Crveni kupus bogat je karotenom, vitaminima B, željezom, kalijem, selenom, magnezijem i dijetalnim vlaknima. Već 200 grama pokriva dnevnu potrebu za vitaminom C te gotovo dvije trećine dnevne doze vitamina K. Sekundarne biljne tvari suzbijaju slobodne radikale te stoga mogu ciljano djelovati protiv prijevremenih procesa starenja.
kcal: 27 kcal
Ugljikohidrati: 3,54 g
Bjelančevine: 1,5 g
Masti: 0,18 g
Vitamin A: 0 µg
Vitamin B1: 0,06 mg
Vitamin B2: 0,04 mg
Vitamin B6: 0,15 mg
Vitamin C: 57,14 mg
Vitamin E: 1,7 mg
Kalcij: 37 mg
Željezo: 0,44 mg
Kalij: 241 mg
Magnezij: 16 mg
Natrij: 11 mg
