Pšenične žemljice: ukusne za doručak

Pšenične su žemljice bijele, blago žućkaste do smećkaste boje i okruglog do cilindričnog oblika. Vanjska korica najčešće je hrskava, dok je unutrašnjost pšenične žemljice usporedivo mekana i rahla.

Pšenične žemljice proizvode se od pšeničnog brašna, koje ima tradiciju dugačku nekoliko tisućljeća. Tako se, na primjer, pšenično brašno već oko 400 godina prije Krista u današnjem Afganistanu upotrebljavalo za proizvodnju peciva. Pri tome su se manje žemljice dugo vremena smatrale luksuznom namirnicom, prije nego što su tijekom 19. i 20. stoljeća postale osnovnom namirnicom. 

Pšenične žemljice služe kao klasično pecivo za doručak, koje se može kombinirati sa slatkim ili krepkim prilozima. U pogledu toga mogu se upotrebljavati, na primjer, marmelade, voćni namazi te kreme od oraha i nugata, kobasica, sir ili riba te drugi mesni proizvodi. Pšenične žemljice istovremeno služe i kao osnova za proizvodnju proizvoda od tijesta ili panada od krušnih mrvica. U tu se svrhu pšenične žemljice najprije suše, a zatim melju na sitne dijelove. Međutim, pšenične žemljice prikladne su i kao klasičan međuobrok. Kako bi imale što dulji rok trajanja, pšenične žemljice moraju se čuvati na zrakonepropusnom i suhom mjestu.

Pšenične žemljice smatraju se zdravom osnovnom namirnicom, koja se, konzumira li se umjereno, često može nalaziti na jelovniku. One sadrže velike količine energije u obliku ugljikohidrata, koji su potrebni u slučaju sportskih aktivnosti i složenih misaonih zadataka. Osim toga, u pšeničnom brašnu nalaze se male količine proteina, koji su potrebni za izgradnju mišića i imunološki sustav tijela, a usto i velike količine kalcija i kalija, zbog čega su pšenične žemljice zdrave za kosti te usto poboljšavaju individualnu pH vrijednost u tijelu. Međutim, pšenične žemljice ne bi smjele jesti osobe s nepodnošljivošću glukoze.