Oslić: grabežljivac blještavo bijela mesa

Oslić može doseći duljinu od 1,30 metara i teži oko deset kilograma. Ima duguljasto, vitko, sivo-srebrno tijelo s šiljastom glavom, širokim otvorom za usta i snažnim zubima. Stražnja peraja i druga leđna peraja su dugačke, dok je prva leđna peraja kratka. Karakteristična je crna boja jezika, škrgi i usne šupljine. Ova riba ima izrasline brade, baš kao i njegovi srodnici iz obitelji bakalara. Oslići su grabežljive atlantske ribe, sasvim slični slatkovodnim oslićima. Posebno bijelo meso oslića ima nježan okus koji blago podsjeća „na more”.

Stanište oslića prostire se na velikim dijelovima Atlantskog oceana. Također, može se pronaći u Sjevernom moru i u Sredozemnom moru. Ove ribe koje plove u jatu žive na otvorenom moru i blizu obale. Postoje brojne različite vrste oslića, koje se kategoriziraju prema sjevernoj i južnoj polutki Zemlje. Posebnost je ta što nikada ne prelaze preko ekvatora.

Oslić je prvenstveno omiljen u mediteranskim državama, kao što su Italija i Španjolska, gdje često završava u tavi. Također, ljubitelji surimija cijene oslića jer se on, uslijed svoje visoke kvalitete, sve češće prerađuje u ovu japansku poslasticu. Kada se hladi, svježi oslić može se samo nekoliko dana čuvati u hladnjaku i morao bi se, u slučaju duljeg čuvanja, zamrznuti.

Meso oslića ne sadrži puno masti ni kalorija. Ono je izvor velikih količina vitamina B1 i B2 te kalcija i fosfora, tvari koje su važne za zdravlje kostiju i zubi. Visok udio joda također je idealno prikladan za sprječavanje nastanka naznaka pothranjenosti.