Trajni riblji proizvodi: dugotrajno jestivi

Pod pojmom „trajni riblji proizvodi” podrazumijevaju se ribe u konzervama. Uz oko 30 posto svjetskog tržišnog udjela u konzumaciji ribe, oni čine pozamašan dio. U skladu s time, asortiman trajnih ribljih proizvoda prilično je svestran, a u maloprodaji se u pravilu mogu pronaći u veličinama porcija između 50 i 200 grama.

Pojam „trajni riblji proizvodi” zbirni je naziv za ribe ili riblje proizvode koji se, uslijed svojeg oblika pakiranja, čine trajnima, a time i trajno spremnima za konzumaciju. Za konzerviranje trajnih ribljih proizvoda prvenstveno se upotrebljavaju metalne konzerve od bijelog lima i aluminija. Riba se zatim može postaviti u konzervu i zrakonepropusno zatvoriti. Radi boljeg konzerviranja dodatno se marinira solju kako se potencijalne klice ni bakterije ne bi mogle razmnožavati.

Razlike u pogledu trajnih ribljih proizvoda postoje između polukonzerviranih i takozvanih potpuno konzerviranih proizvoda – dok se polukonzervirani proizvodi mogu čuvati do šest mjeseci, potpuno konzervirani proizvodi u teoriji se mogu neograničeno čuvati.

Što je još sve dobro znati o trajnim ribljim proizvodima

Posebno su popularni u području trajnih ribljih proizvoda marinirani proizvodi ili proizvodi od pržene ribe, no oni najčešće predstavljaju polukonzervirane proizvode. Među najpopularnije vrste riba, koje se prerađuju u trajne riblje proizvode, ubrajaju se, između ostalog, suhe ribe kao što su bakalar, sušeni bakalar ili konzervirane ribe kao što je usoljena haringa.

Trajni riblji proizvodi ubrajaju se među najstarije izvozne proizvode industrijskih nacija. Danas velik dio svjetske proizvodnje trajnih ribljih proizvoda potječe iz Norveške, Švedske, Danske i Njemačke te Velike Britanije, Kanade i SAD-a. Tijekom stoljeća riba se, u svrhu konzerviranja, najprije usolila, a zatim čuvala u posebnim bačvama. Tek je izumom industrijske konzerve početkom 19. stoljeća omogućeno konzerviranje u limenoj konzervi, a time i proizvodnja trajnih ribljih proizvoda u obliku u kojem ih danas poznajemo.

Konzerviranje ima dugačku tradiciju

Brojnim ljudima riba, morski plodovi i njihovi raznovrsni prerađeni proizvodi predstavljaju glavnu namirnicu. No i tijekom antike je riba bila jedna od osnovnih namirnica. Bez obzira na to što kategorija „trajnih ribljih proizvoda” tada još nije postojala, ljudi su se bavili konzerviranjem ove vrijedne namirnice kako bi se ona dulje vrijeme mogla čuvati za konzumaciju. Razmjerno brza kvarljivost i tek prirodne mogućnosti hlađenja dovele su do metoda konzerviranja: usoljavanja kao najstarije vrste konzerviranja, sušenja, dimljenja, ukiseljavanja u salamuri ili marinadi – a kasnije su razvijeni i zrakonepropusno konzerviranje te zamrzavanje.

Ne postoji točna sezona za trajne riblje proizvode jer se trajni riblji proizvodi proizvode tijekom cijele godine. Međutim, proizvodnja pojedinih trajnih ribljih proizvoda povezuje se, ovisno o vrsti ribe, na dotičnu sezonu njezina izlova. Na primjer, trajni riblji proizvodi od haringe proizvode se tijekom razdoblja od ožujka do listopada – dakle, izravno tijekom sezone lova. Dotična riba koja se prerađuje u trajni riblji proizvod konzervira se svježe ulovljena te marinira ili prerađuje u potpuno konzervirani proizvod. Trajni riblji proizvodi stoga su dostupni u maloprodaji tijekom cijele godine.

Trajni riblji proizvodi imaju zbilja pozitivan utjecaj na tjelesno zdravlje. Bogati su vrijednim omega-3 masnim kiselinama, čime štite krvožilni sustav. Osim toga, sadrže velike količine joda, koji je dobar za štitnjaču, te su, općenito gledano, lako probavljivi. Trajni riblji proizvodi k tomu su povoljni i odmah spremni za konzumaciju, zbog čega predstavljaju idealnu mogućnost za relativno jednostavno uvrštavanje ribe kao namirnice na dnevni jelovnik.