Haringa: delikatesa bogata proteinima

Haringa se ubraja u porodicu koštunjača te se pojavljuje u gotovo svim svjetskim oceanima. Najpoznatije vrste haringa su atlantska haringa i sardina. Uz morske vrste, postoje i slatkovodne haringe.

Haringe (Clupeidae) su srodne sardinama, inćunima ili papalinama. Narastu do otprilike 40 centimetara, a tijelo im je izduženo, vretenasto i ljuskavo. Trbuh je bijel, a bočni dio trbuha sjaji u srebrnoj boji. Hrane se planktonom te žive u blizini obala i vodenih površina. Njihovo meso ima intenzivan i karakterističan okus. Ono raspolaže čvrstom strukturom nalik lamelama. Postoje ukupno 57 vrsta i četiri potporodice. Među vrstama postoje one koje žive u slatkovodnim područjima ili pak one koje prelaze iz slatke u bočatu vodu.

• Zelena haringa svježa je, često cijela haringa te se isporučuje hlađena na ledu. Ona je prikladna za prženje. Pune su haringe odrasle ribe prije mriještenja. One posjeduju velike količine ikre i mlijeka, a njihov je udio masti vrlo velik. Pune haringe nude se kao svjež proizvod, konzervirane ili dimljene. Takozvana prazna haringa niskomasna je haringa nakon mriještenja, bez ikre i mlijeka. Ona je prikladna za rolmop ili marinade.
• Rolmop je otkošteni file haringe u koji se zamata povrće te koji se učvršćuje plastičnim ili drvenim ražnjem. Rolmop se u pravilu čuva dulje od mjesec dana u kupelji od soli i octa uz dvadeset posto začina i dodatne biljne sastojke. Rolmop za vilicu je mali rolmop narezan na veličine za jelo s kožom ili bez nje. On se proizvodi od traka haringa, filea ili jedne polovice haringe.
• Ukiseljena haringa riblji je proizvod. Proizvodi se od otkoštenih, očišćenih haringa bez kože. U pravilu se ukiseljena haringa nudi s biljnim sastojcima ili bez njih, i to za dozrijevanje u umacima, preljevima, majonezi, dipovima ili ulju. Ukiseljena haringa u pravilu potječe iz Skandinavije.
• Dimljena haringa proizvodi se od zelenih, usoljenih haringa s nježnim i blagim mesom. Dimljene haringe zlatne su boje i imaju okus po dimu. Za haringu za prženje haringe se okreću u začinima i brašnu te naposljetku prže. Zatim se polažu u marinadu od octa, začina i soli. 
• Bismarckove haringe su filei haringe koji su ukiseljeni u kiseloj marinadi od jestivog ulja, octa, listova lovora, sjemena gorušice i luka. Ovaj kiseli, otkošteni file haringe popularan je kao nadjev za žemljice. 

Čovjek jede haringu već nekoliko stoljeća. Iako se haringa danas pojavljuje gotovo posvuda, u svih sedam svjetskih mora – na primjer, u morskim predjelima oko Grenlanda, Norveške, Sjeverne Amerike te u Beringovu prolazu, oko Koreje, Japana i Kalifornije – njezina prvobitna upotreba u svojstvu namirnice seže unatrag sve do srednjeg vijeka i europskog prostora. Ondje se ukiseljavala te tako učinila trajnom za dugačka pomorska putovanja ili za zimu.

Sezona lova haringe prvenstveno ovisi o dotičnoj temperaturi vode ribolovnih predjela. Haringe u pravilu grizu na temperaturi vode od sedam Celzijevih stupnjeva. U Sjevernom i Baltičkom moru razdoblja ribolova mogu se kretati od veljače sve do studenog. U sjevernijim se predjelima sezona haringe kreće više oko razdoblja od ožujka/travnja i rujna sve do listopada. Haringa se lovi pri normalnim vremenskim uvjetima.

Konzumacija haringe ljudskom organizmu pruža cijeli niz zdravstvenih prednosti. Između ostalog, redovita konzumacija zahvaljujući velikom udjelu omega-3 masnih kiselina štiti krvožilni sustav tijela. Također, pozitivan učinak konzumacije haringe odražava se i na misaone sposobnosti te na individualnu tjelesnu dobrobit. Vitamini B koji se nalaze u haringi k tomu podržavaju cijeli niz metaboličkih procesa u tijelu.