Bismarckova haringa: ukiseljeni klasik

Bismarckova haringa konzervira se u obliku komada s kožom i bez leđne kosti u jestivom ulju, luku, sjemenkama gorušice, lovoru i octu. Srodnici su komadi haringe s kožom i bez leđne kosti (odnosno, fileti haringe). Tipična plava ili pak srebrna površina haringe prekrivena ljuskicama vizualno se jasno ističe i kada je riječ o Bismarckovoj haringi. Za pripremu se haringa u pravilu reže na dvije polovice, čisti i naposljetku marinira. Krajnji proizvod često su namotani zalogaji haringe od obiju polovica izvorne ribe. Pri tome se obrađuje sâm filet ribe – peraje ni glava nisu sastavni dio Bismarckove haringe.

U 19. stoljeću Bismarckova haringa, koja se do tada još zvala jestiva haringa, bila je jedna od rijetkih mogućnosti za konzerviranje svježe ribe na ukusan način kako bi se mogla ponijeti, na primjer, na dulja pomorska putovanja. U međuvremenu je Bismarckova haringa omiljena poslastica, koja se može kupiti kako u maloprodaji tako i u zalogajnicama.

Bismarckova haringa služi kao međuobrok ili pak kao krepki prilog salatama, kao što je salata od krumpira, no rado se upotrebljava i kao doručak za suzbijanje mamurluka . Konzervans u Bismarckovoj haringi je ocat, zbog čega je on u cijelosti prirodan. To vodi do toga da je ova konzervirana riba iznimno dugotrajna te uvijek posjeduje dojam svježine. Ovaj način konzerviranja također ima prednost što se djelomično još postojeće kosti otapaju. Dugačak rok trajanja ove ribe također je zaslužan za izniman uspjeh Bismarckove haringe.

Zbog svojeg visokog udjela nezasićenih masnih kiselina, Bismarckova haringa iznimno je zdrava za krvožilni sustav, a razne mineralne tvari dodatno obogaćuju njezin pozitivan zdravstveni profil. Dakle, haringa je – kao i brojni drugi riblji i morski proizvodi – iznimno zdrava namirnica koja ne smije nedostajati ni na kojem jelovniku. Potrebno je napomenuti da se ova riba prerađuje u sirovu stanju, zbog čega ne dolazi ni do kakva gubitka hranjivih tvari, na primjer, zagrijavanjem.