Kuhana šunka: nemasno meso

Kuhana šunka ima malo kalorija i stoga je vrlo popularan narezak. Ona svoju sočnost i ružičastu boju dobiva salamurom (voda za piće, nitritna sol za konzerviranje, začini) koja se ubrizgava u komad mesa i koja predstavlja oko 20 posto težine. Zatim se kuhana šunka još djelomično dimi, a zatim podvrgava postupku barenja. Njezin energetski udio uz oko 100 kilokalorija na 100 grama vrlo je nizak jer gotovo ne sadrži nikakve masti.

Metode konzerviranja namirnica poznate su već tisućama godina. Već su Rimljani dimili meso, polagali namirnice u sol ili ih kuhali u vrućoj slanoj vodi. Šunka se i u prošlosti činila dugotrajnom postupcima dimljenja, soljenja ili sušenja na zraku. Kod kuhane šunke se u postupku konzerviranja ubrizgava salamura. Zatim se komad mesa prije barenja katkad još i dimi.

Sočna kuhana šunka idealno je prikladna kao nadjev na kruhu ili za krepka jela kao što su salata od mesa, salata od tjestenine, nabujci, gratinirana jela i rolade. Također, kuhana šunka idealna je za ovijanje jela kao što su šparoge i kanarske žute dinje.

Ovako se treba čuvati kuhana šunka

Zbog visokog udjela vode, kuhana šunka ne može se dugo čuvati i treba se potrošiti u kratkom roku. U hladnjaku se treba čuvati pri temperaturi od najviše sedam Celzijevih stupnjeva. Također, najhladnije mjesto za čuvanje kobasica i mesnih proizvoda nalazi se neposredno iznad pretinca za povrće. Potrebno je obratiti pozornost na rok trajanja naveden na pakiranju. Vakuumirana kuhana šunka može se zamrznuti.

U 100 grama kuhane šunke sadržano je oko 20 grama bjelančevina i svega 1,5 grama masti. Ove vrijednosti govore u prilog prikladnosti ovog proizvoda u okviru kalorijski osviještene prehrane. Osim toga, kuhana šunka sadrži bjelančevine koje tijelo optimalno može iskoristiti te važne vitamine B i mineralne tvari. Također, bogata je sumporom, kalijem, kalcijem i fosforom.