Suhomesnati proizvodi: meso i kobasice
Pod pojmom „suhomesnati proizvodi” podrazumijevaju se mesni proizvodi i kobasice koji se čine dugotrajnima dodavanjem različitih konzervansa, kao što je kuhinjska sol ili natrij. Razlikuje se između sirovih i kuhanih suhomesnatih proizvoda; najčešće se konzervira svinjetina.
Suhomesnati proizvodi imaju ova posebna svojstva
Suhomesnati proizvodi obično su dostupni spremni za jelo i ne moraju se dodatno kuhati ili pripremati. Konzervacija u načelu služi zaštiti namirnica od mikrobijalnog kvarenja. Dakle, suhomesnati proizvodi imaju dulji vijek trajanja. Istovremeno se crvena boja mesa mijenja, a ovi proizvodi otporniji su na vrućinu. Pri tome je potrebno spomenuti i njihovu karakterističnu aromu. Saznaj više o sljedećim suhomesnatim proizvodima:
Ovako funkcionira konzerviranje
Za proizvodnju suhomesnatih proizvoda meso se tretira različitim konzervansima, kao što su kuhinjska sol, natrij ili dušična kiselina. Dodatno se upotrebljavaju takozvane pomoćne tvari za konzerviranje. Pri tome može biti riječi o različitim vrstama šećera, askorbinskoj kiselini ili laktonu D-glukonske kiseline. Za dodatno poboljšanje okusa mogu se upotrebljavati i različiti začini. U posljednje se vrijeme sve češće upotrebljava i takozvano konzerviranje prskanjem . Pri tome se salamura unosi u meso i ono se kasnije masira. Tako će okus biti posebno blag i nježan.
Sirovi suhomesnati proizvodi
Sirovi suhomesnati proizvodi prvenstveno se proizvode od svinjetine, a rjeđe od govedine. Kako bi se mesni proizvodi mogli konzervirati sirovi, moraju sadržavati fiksan udio masti. Istovremeno bi i udio zasićenih masnih kiselina morao biti razmjerno velik. Među klasične sirove suhomesnate proizvode ubrajaju se, na primjer, šunka od lososa, šunka i hamburška slanina. Sirovi suhomesnati proizvodi imaju tipičan izgled. Tako, na primjer, površina mora biti glatka i bez pukotina, a proizvod mora biti ravnomjerno suh.
Dimljenje seže od smeđe boje do tamne boje mahagonija. Boja mesa odnosno konzerviranja mora biti ravnomjerna sve do srži te se odlikovati svijetlocrvenom ili tamnocrvenom nijansom. Suhomesnati proizvodi pri tome moraju imati tipičan miris mesa, koji također može razvijati blagu ili pak snažnu aromu dima. Smiju se moći raspoznati i upotrijebljeni začini. Kada se sirovi suhomesnati proizvodi zagrizu, osjećaj je tvrd ili rahli. U pogledu okusa posebno se ističe aroma soli. Također, tipična je percepcija aroma zrenja. Sirovi suhomesnati proizvodi mogu imati i blago kiselkast ili orašast okus.
Kuhani suhomesnati proizvodi
Tijekom proizvodnje kuhanih suhomesnatih proizvoda meso se konzervira prskanjem ili vlaženjem. U načelu se kuhani suhomesnati proizvodi moraju temeljito zagrijati. Postoje kuhani suhomesnati proizvodi od svinjetine, govedine, drugih preživača te peradi.
Odakle izvorno potječu suhomesnati proizvodi?
Postupak soljenja ubraja se među najstarije metode konzerviranja uopće. Već se iz razdoblja oko 1300. godine mogu pronaći zapisi o soljenju. Ono je bilo posebno rasprostranjeno među pomorcima jer se soljenjem mogao produljiti rok upotrebe mesa. Zauzvrat, meso je tijekom dugačkih putovanja bilo potrebno kao važan izvor bjelančevina.
Kada je sezona suhomesnatih proizvoda?
Suhomesnati proizvodi mogu se kupiti tijekom cijele godine, neovisno o sezoni.
Za što se mogu upotrebljavati suhomesnati proizvodi i kako se trebaju čuvati?
Suhomesnate kobasice imat će izvrstan okus kao nadjev na kruhu ili se mogu jesti tijekom objeda. U načelu bi se suhomesnati proizvodi, baš kao i drugi mesni proizvodi i kobasice, čuvati u hladnjaku. Pri tome se treba upotrebljavati donji pretinac hladnjaka jer u njemu vladaju optimalne temperature.
Kada se tako čuva, kuhana šunka moći će se, na primjer, čuvati od tri do pet dana. Sirova šunka može se čuvati u razdoblju između jednog i četiri mjeseca. Pri tome nemasna šunka ima znatno dulji rok trajanja. Kada se šunka razreže, trebala bi se zamotati u pergamentni papir. Samo će tako zadržati svoj tipičan okus. Cijelu sirovu šunku najbolje je čuvati na suhoj, hladnoj i prozračenoj sobnoj temperaturi. I ondje se može čuvati nekoliko tjedana.
