Špageti: talijanski klasik

Naziv špageti potječe od talijanske riječi „špago” („uzica”); dakle, riječ „špageti” ustvari znači „uzice”. Posebno debeli špageti u Italiji se nazivaju spaghettoni, a posebno tanki spaghettini. Još tanji od spaghettinija su fini capellini.

Špageti se tradicionalno proizvode samo od durum pšenice i vode. Tijesto za tjesteninu preša se kroz kalupe, špageti se nakon toga suše i zatim režu na duljinu od oko 25 centimetara. Tradicionalistima je važno da kalup za prešanje bude brončan jer time špageti dobivaju hrapaviju površinu, čime umak može bolje prianjati na njima.

Prema legendi je Marko Polo ideju za preteče špageta donio sa sobom iz Kine. Postoje dokazi da se ondje prije oko 2000 godina proizvodila tanka tjestenina od heljdina brašna. Nakon povratka s Dalekog istoka 1295. godine, Venecijanci su navodno prvi koji su proizvodili tjesteninu od durum pšenice.

Svi ljubitelji špageti bolonjeza sada moraju biti zbilja hrabri: ustvari je ova dugačka tjestenina najbolje prikladna za glatke umake, kao što je umak od rajčice ili pesto. Posebno su ukusni i spaghetti alla carbonara (sa slaninom i jajetom) ili spaghetti aglio e olio (s češnjakom i uljem). Tijekom pripreme špageta potrebno je tjesteninu kuhati u obilnoj količini posoljene vode. Za 100 grama tjestenine potrebna je oko litra vode i jušna žlica soli. Nakon vremena kuhanja od sedam do devet minuta bit će „al dente”, odnosno čvrsti na zagriz, te se mogu izliti.

Ovako treba čuvati špagete

Kao i većina suhe tjestenine, i špageti imaju gotovo neograničen rok trajanja. Pri tome je vrlo važno da se već otvorena pakiranja od folije ponovno pažljivo zatvore. Špagete u kartonskim pakiranjima najbolje je nakon otvaranja pakiranja čuvati u staklenim posudama koje ne propuštaju zrak ni vlagu. Tako se sprječava mogućnost upijanja vode tjestenine i nastanka plijesni.

Špageti sadrže malo biljnih bjelančevina i masti, no zato puno ugljikohidrata. Ovdje ćeš saznati što se još sve nalazi u špagetima.