Mirabela: slatka delikatesa
Mirabele, poznate i kao žute šljive, koštuničavo su voće koje se uzgaja u Maloj Aziji. Od 1490. uzgaja se u najvećem proizvodnom području, u francuskoj regiji Lorraine. Ondje se svake godine ubere 18 000 tona i time 80 posto svjetske proizvodnje ovog slatkog voća. Ostala područja uzgoja mogu se naći u srednjoj i južnoj Europi, kao i u sjevernoj Africi.
Što su mirabele?
Mirabela je podvrsta šljive, a poznata je i kao žuta šljiva. Plod joj je velik oko tri centimetra, kuglastog oblika, žute ili zelene boje. Slatka pulpa sadrži tvrdu jezgru koja se lako uklanja. Mirabele se beru od srpnja do rujna, ovisno o klimi.
Botanika i podrijetlo mirabela
Otkrit ćemo ti kako je mirabela dobila svoj naziv i s kojim je koštuničavim voćem srodna – znaš li možda već?
Botanika mirabele
Latinski naziv mirabele glasi „Prunus domestica susp. syriaca”. Na hrvatskom: mirabela je podvrsta šljive, uostalom, jednako kao i ringlo šljiva, koja se naziva i plemenita šljiva. Dakle, ne čudi što se mirabela katkad naziva i „žuta šljiva”. Osim toga, u Austriji je zovu smiješnim nazivom „Kriecherl”. Baš kao što je slučaj s običnom i ringlo šljivom, mirabela se ubraja u obitelj „Rosaceae”, dakle, ružovki. Stablo se relativno jednostavno održava i uspjet će u svakom vrtu. Usput, pojam „mirabela” posuđenica je iz talijanskog, tj. pojma „mirabella”, što otprilike znači „prelijepa”.
Odakle izvorno potječe mirabela?
Mirabela potječe iz Male Azije i sjeverne Perzije. Vjerojatno je nastala križanjem šljive i trešnje ili šljive i trnjine, tako se pretpostavlja. Danas mirabela raste u srednjoj i južnoj Europi, a bere se čak i u sjevernoj Africi. Međutim, velik dio berbe dolazi iz Lorraine, područja u sjeveroistočnoj Francuskoj.
Jesu li mirabela i breskva jedno te isto?
Ako potječeš s juga Njemačke ili iz Austrije, vjerojatno si uopće ne postavljaš to pitanje jer se ondje pojam „kajsija” ili „Marille” upotrebljava kao sinonim za „breskva”. Unatoč tome što su ti pojmovi donekle povezani te pitanja o srodstvu uslijed slične vanjštine: kajsija tj. breskva i mirabela nisu jedno te isto voće. Također, zeleno-žute ringlo šljive, čiji latinski naziv glasi „Prunus domestica subsp. Italica”, donekle nalikuje mirabeli, no ipak nije riječ o jednoj te istoj biljci!
Čega ima u mirabeli
Mirabele sadrže posebno veliku količinu kalija, odnosno 230 miligrama na 100 grama. Kalij je esencijalni mineral. Sudjeluje u regulaciji krvnog tlaka, što smanjuje rizik od moždanog udara.
kcal: 67 kcal
Ugljikohidrati: 15 g
Bjelančevine: 0,7 g
Masti: 0,2 g
Vitamin A: 42 µg
Vitamin B1: 0,06 mg
Vitamin B2: 0,04 mg
Vitamin B6: 0,05 mg
Vitamin C: 7 mg
Vitamin E: 0,5 mg
Kalcij: 12 mg
Željezo: 0,5 mg
Kalij: 230 mg
Magnezij: 15 mg
Natrij: 0 mg
Koje sorte mirabele postoje?
Ako poznaješ jednu, poznaješ sve – ova se uzrečica nipošto ne odnosi na mirabelu. Znaš li da postoje različite sorte ove biljke?
Postoje li crvene mirabele?
Vjerojatno već znaš da postoji crvena mirabela ili čak poznaješ njezin okus – no ona ustvari ne postoji. Zvuči li to paradoksalno? Ono što kolokvijalno nazivamo „crvena mirabela” ustvari je crvenolisna šljiva („Prunus Cerasifera”). Najkasnije nakon što zagrizeš tu voćku primijetit ćeš o kojoj je vrsti koštuničava voća riječ.
Miljenik: mirabele „Nancy”
Poznata i kao mirabela de Nancy, Drap d’Or ili Nancy mirabela – ova je sorta vjerojatno najrasprostranjenija. Voćke dosežu veličinu od tri do pet centimetara, poprimaju crvenkasto-žutu boju te su često prošarane crvenim točkicama. Žuto, čvrsto voćno meso slatko je i sočno te je idealno za pečenje i za marmelade. Urod na stablima prilično je velik te mu nije potrebno puno mjesta, zbog čega se idealno može posaditi i u malom vrtu.
Mirabela „Bellamira”
Iznimno robusna sorta koja nije podložna bolestima te tvori velike, čvrste voćke. Okus svijetložutih ili zelenkastih voćki podsjeća na ringlo šljive.
Velike voćke mirabele: „Miragrande”
Voćke Miragrande, koje dosežu veličinu od oko tri centimetra, na osunčanoj su strani često prošarane crvenim točkicama i dozrijevaju relativno rano. Voćno je meso zlatno-žute boje i vrlo aromatično. Ova sorta potječe iz Njemačke te je još relativno nova: postoji tek od 2006.
Mirabele „Metzer”
Ova sorta podaruje svoj naziv mjestu pronalaska u blizini francuskog grada Metza. Urod na stablima vrlo je velik, a voćke su srednje veličine te svijetložute ili tamnožute boje. Ova sorta ima velik udio šećera te se idealno može preraditi u likere i voćne rakije.
Breskvaste mirabele „Aprimiria”
Ova se sorta naziva miracose, aprikola ili apribelle. Međutim, za razliku od onoga što bi se po nazivima moglo naslutiti, ovdje nije riječ o križancu breskve i mirabele. Aprimiria je ustvari stablo mirabele koje je oprašila šljiva. Voćke su žuto-narančaste boje, a točkice od sunčeve svjetlosti ružičasto-ljubičaste. Blago duguljast oblik podsjeća na šljive, a čvrsto, žuto voćno meso ima okus po medu te blage arome breskve. Ovaj je plod veći i još boljeg okusa od omiljene mirabele „Nancy”.
Jesu li mirabele zdrave?
Naravno! No kojim nas točno sastojcima opskrbljuje koštuničavo voće? Pozabavimo se sada detaljnije time.
Bogatstvo mineralnih tvari i vitamina
Mali, slatki paketi snage opskrbljuju nas, između ostalog, kalijem, magnezijem i vitaminom C. Između ostalog, mogu pridonijeti jačanju živaca, zdravlju kostiju i zuba te dobroj funkciji imunološkog sustava.
Pektin u mirabelama pospješuje probavu
Pektin je topivo dijetalno vlakno koje se pojavljuje i u jabukama ili citrusnom voću. Ima detoksicirajuće djelovanje, snižava razinu kolesterola u krvi i djeluje prebiotički, što znači da se pozitivno odražava na našu crijevnu floru. Kao i sva dijetalna vlakna, pektin u mirabelama pospješuje peristaltiku crijeva, a time i probavu.
Jesu li nezrele mirabele otrovne?
Ako se konzumiraju velike količine nezrelih mirabela (ili drugog koštuničava voća, recimo, šljiva), može doći do bolova u trbuhu i proljevi. Međutim, budući da su nezrele voćke prilično kisele, opasnost je relativno mala – jednostavno još nisu tako ukusne da bismo ih željeli pojesti u velikim količinama.
Ovako raste mirabela
Kako bi razvile svoju punu aromu, mirabela treba više sunca nego šljive ili damsone, a vrlo je važna i vrsta tla. Drvo najbolje raste na toplom pjeskovitom tlu koje se ne smije osušiti. U proljeće, stablo mirabele, koje je bez trnja, otvara more bijelih cvjetova. Tradicionalno, plodovi se beru protresanjem stabla. Hvataju se mrežom razvučenom ispod stabla da ne bi dobile uboje.
Kada je sezona mirabele?
Mirabele se beru u kasno ljeto i traju od srpnja do rujna.
Po čemu se prepoznaju zrele mirabele?
Ovisno o sorti, zlatno-žuta boja kore i/ili crveni bočni dijelovi pružaju informacije o stupnju zrelosti voćki. Kod sorti koje poprimaju samo svijetložutu boju nešto je teže prepoznati jesu li već zrele. Pri tome pomažu sljedeći savjeti – a odnose se i na obične i ringlo šljive itd.:
- Peteljka se može jednostavno ukloniti
- Voćno je meso čvrsto, blago popušta kada se pritisne prstom
- Voćno meso jednostavno se odvaja od koštice
Za što se može upotrebljavati mirabela i kako se treba čuvati?
Mirabele su ukusno slatkaste kao voće. Idealne su i za pripremu marmelade, kompota ili soka. Mirabele se također koriste u kolačima i tortama, desertima, smoothiejima i kao suho voće. Mirabela je poznata i kao voćna rakija. Mirabele se najbolje čuvaju ohlađene. U hladnjaku će se čuvati do tri dana. Budući da su mirabele osjetljivo voće, treba ih što prije jesti svježe. Osim toga, to voće se može zamrznuti.
Mogu li se mirabele zamrznuti?
Budući da ove žute šljive nisu dostupne tijekom cijele godine, može ih biti smisleno zamrznuti. Postupak je isti kao i za drugo koštuničavo voće: Najprije se temeljito peru, zatim suše te se nakon toga iz njih uklanja koštica. Zatim dodaj mirabele na pladanj, i to tako da se ne dodiruju. Zatim ih na sat vremena odloži u zamrzivač. Taj korak sprječava da se zamrznu u jednu veliku grudu. U plastičnoj posudi ili vrećici za zamrzavanje mirabele se tada mogu čuvati oko deset mjeseci.
Ovako možeš konzervirati mirabele
Namirnice se u okviru konzerviranja steriliziraju u staklenci. Kada se staklenke čuvaju na hladnom i suhom mjestu, konzervirane namirnice imaju rok trajanja od najmanje godinu dana.
- Temeljito operi 600 grama mirabela toplom vodom, izvadi koštice iz njih te izdvoji gnjile voćke
- Ukloni peteljke
- Zavrij 500 mililitara vode i u njoj otopi 150 grama šećera
- Posloži mirabele u slojevima u sterilnim staklenkama za konzerviranje
- Prelij ih otopinom šećera tako da od ruba ostanu još dva centimetra mjesta
- Zatvori staklenke
- Kuhaj mirabele u staklenkama pola sata u ekspres loncu s vodom
Jednostavno kuhanje marmelade od mirabele
Kuhanje marmelade vjerojatno je najukusniji način za očuvanje ljetne arome mirabele. I tako je jednostavno! Savjet: Po želji upotpuni marmeladu jabukom, vanilijom, cimetom ili rumom.
- Operi 2 kilograma mirabela, prepolovi ih i izvadi koštice iz njih
- Zakuhaj sok jednog limuna u velikom loncu s 500 grama šećera za želiranje (2 : 1)
- Procijedi kroz sito
- Dodaj dodatnih 500 grama šećera za želiranje u lonac i pusti da se krčka četiri minute uz miješanje
- Isprobaj žele
- Napuni marmeladu u čiste staklenke s poklopcem na zavrtanje, postavi ih na pet minuta na poklopac te ih zatim okreni i ostavi da se ohlade
