Koštuničavo voće: slatko i zdravo
Pojam „koštuničavo voće“ odnosi se na plodove skupine biljaka s robusnom, drvenastom jezgrom. Plodovi se obično jasno razlikuju s čisto vizualne točke gledišta. U koštuničavo voće spadaju npr. mango, marelice, šljive, trešnje, nektarine i sl. Ali jeste li znali da su biljke kokosa, badema i pistacija također botanički koštuničavo voće? Saznaj ovdje više informacija o ovom ukusnom voću.
Što je koštuničavo voće?
To se sasvim brzo objašnjava: pod pojmom „koštuničavo voće” podrazumijevaju se voćke čije voćno meso obavija jednu košticu. Ta je koštica ujedno sjemenka voćke – sjeti se, na primjer, trešanja ili breskvi. Sve biljke koštuničavog voća ubrajaju se u rod „Prunus”. Potkategorija koštuničavog voća jest kolektivni jezgričasti plodovi, kojima pripadaju maline i kupine.
Jabučasto voće i koštuničavo voće: u čemu je razlika?
Za razliku od koštuničavog voća, voćno meso jabučastog voća sadrži ne samo jednu, već i više sjemenki, i to u kućištu jezgre od pet komora. Među najpoznatije zastupnike ubrajaju se jabuke i kruške. Kako koštuničavo, tako se i jabučasto voće ubraja u obitelj ružovki (Rosaceae).
Koje se voće ubraja u koštuničavo voće?
Mnoge sorte koštuničavog voća iznimno su bogate vitaminima. Trešnja je, na primjer, poznata po vitaminu C, folnoj kiselini i nekoliko varijanti vitamina B. Kolektivno voće, kojem pripadaju kupine i maline, smatra se posebnim oblikom koštice. Koštuničavo voće treba razlikovati i od jabučastog voća, jabuke, kruške itd., koje imaju manje koštice.
Ostale sorte koštuničavog voća
I sljedeće biljke ubrajaju se u koštuničavo voće – a neke od njih zasigurno ćete iznenaditi:
- Kineska šljiva
- Japanska breskva
- Crvenolisna šljiva
- Kokosov orah
- Crveni drijen
- Badem
- Pistacije
- Višnja
- Plemenita višnja
- Trnina
- Ruj
- Sremza
Odakle izvorno potječe koštuničavo voće?
Dok se stabla trešnje i stabla šljive također osjećaju relativno ugodno u umjerenim geografskim širinama, postoje neke sorte koštuničavog voća koje više uspijevaju na području Mediterana. Iako se stabla marelice ponekad mogu naći i na toplijem jugu Njemačke, ona su zapravo osobito česta na Mediteranu. Tamo i u Turskoj smatraju se tipičnim biljkama. Područje uzgoja pistacija još je egzotičnije, s idealnim uvjetima prvenstveno u Iranu i Siriji, ali i u Kaliforniji, Grčkoj i Turskoj.
Postoje različite varijante nekih od ovih voćnih sorti; u slučaju trešnje, to su npr. trešnje, višnje, japanske trešnje i obične ptičje trešnje. Na primjer, stablo japanske trešnje, poznato kao Prunus serrulata, raste uglavnom u Japanu, Kini i Koreji. Višnja se, s druge strane, uzgaja u velikim dijelovima sjeverne hemisfere, a trešnja nije neuobičajena ni u Njemačkoj.
Kad je sezona koštuničavog voća?
Primjeri uključuju popularne sorte koštuničavog voća kao što su trešnje, marelice i šljive. Obično ove sorte koštuničavog voća vole toplu klimu. Slatke trešnje obično sazrijevaju u srpnju, marelice u srpnju i kolovozu, a šljive u srpnju, kolovozu i rujnu. U tom pogledu definitivno postoje sličnosti između različitih sorti koštuničavog voća. Iako hladna zima ne pogoduje ovim sortama, dobro se snalaze u toplim mjesecima.
Za što se može upotrebljavati koštuničavo voće i kako se treba čuvati?
Mnoge vrste koštuničavog voća jedu se odmah kao svježe oprano voće. Marelice, trešnje i šljive spadaju u klasične vrste voća koje se jedu samostalno. Kokos, pistacija i bademi također su izvrsna užina za one koji nemaju alergije.
No, koštuničavo voće također ima veliku ulogu u svjetskim kuhinjama. Klasik je kolač; tu su kolači od višanja, torte od marelica i kolači od šljiva. Trešnje se također često prerađuju kao trešnjina krupica , koja se može dobro kombinirati s palačinkama ili drugim pekarskim proizvodima. Koštuničavo voće popularno je i u muffinima i sličnim malim tartovima. Marmelade su također čest oblik upotrebe: bilo kao džem od trešanja, marelica ili šljiva. A bademi i pistacije ponekad se mogu naći u raznim sortimentima orašastih plodova ili u mješavinama grickalica. Osim toga, koštuničavo voće se koristi i u pićima, bilo kao voćni sok ili smoothie. Popularan je i chutney od manga. Koštuničavo voće pogodno je i kao voćni sastojak za jutarnje žitne pahuljice.
Kako čuvati koštuničavo voće
Za razliku od mnogih vrsta povrća ili gljiva, većinu vrsta koštuničavog voća ne treba čuvati u hladnjaku. Iako bi se pod određenim okolnostima mogle duže zadržati, gube i aromu. Obično se preporučuje skladištenje između hladnije i sobne temperature. Sobna temperatura se posebno odnosi na egzotično voće koje uspijeva u toplijim zemljama. Istodobno, otvoreno skladištenje velike količine koštuničavog voća obično dovodi do zaraze voćnim mušicama, zbog čega se preporučuje zaštićeno skladištenje.
Različite vrste voća se različito ponašaju kada je u pitanju dozrijevanje. Na primjer, mango može nastaviti sazrijevati, dok to nije slučaj s trešnjama.
Je li koštuničavo voće zdravo?
Voćno meso koštuničavog voća puno je hranjivih tvari i vitamina, zar ne? Međutim, zašto nas bake onda upozoravaju da prevelika količina trešanja izaziva bolove u trbuhu? Imamo odgovore.
Koštuničavo voće: vitamini i mineralne tvari
Puno koštuničavog voća iznimno je bogato vitaminima. Trešnja je, na primjer, poznata po svojem visokom udjelu vitamina C, folnoj kiselini i nekoliko varijanti vitamina B. Tu su i sastojci kao što su kalij, kalcij, magnezij i željezo. Marelice sadrže i vitamin C, folnu kiselinu, ali i kalcij, željezo i slično. Koštuničavo voće može jačati imunološki sustav, potiče izmjenu koštane tvari te jača srčano-krvožilni sustav. Ta dobra svojstva čine koštuničavo voće zdravom užinom. Savjetuje se oprez pri konzumaciji kokosa koji ima brojne hranjive tvari o antibakterijsko djelovanje, ali ima oko 350 kalorija na 100 grama.
Nadutost zbog koštuničavog voća?
Vjerojatno već znaš osjećaj koji se javlja nakon što se pojela velika količina trešanja: isprva je okus predobar, a zatim se želudac kreće grčiti. Iza toga može se, ali ne mora nužno, kriti intolerancija na fruktozu. U slučaju intolerancije neprobavljeni voćni šećer dospijeva u debelo crijevo te se ondje pretvara u ugljični dioksid. Uslijed toga nastaju nadutost i grčevi. Ali i osobe koje nemaju intoleranciju mogu pri konzumaciji velike količine koštuničavog voća dobiti bolove u trbuhu jer svatko od nas ima individualnu granicu količine voćnog šećera. Kada se ona prekorači, patimo od navedenih simptoma. To nema veze sa stupnjem zrelosti voća, a ni mit o tome da je voda u kombinaciji s trešnjama zaslužna za bolove u trbuhu nije dokazan.
Može li koštuničavo voće izazvati alergije?
Ako reagiraš alergično na biljke koje rano cvatu, kao što su joha, crvenperka i breza, eventualno ćeš i nakon konzumacije koštuničavog voća imati simptome, npr. svrbež u ustima. Taj fenomen naziva se križna alergija te bi ga, u slučaju sumnje, morao provjeriti liječnik.
