Barena kobasica: svestrana i ukusna
Naziv „barena kobasica” odnosi se na sve proizvode kobasica koji se u svrhu proizvodnje zagrijavaju kuhanjem, prženjem, pečenjem ili sličnim postupcima. Zahvaljujući tomu postupku proizvodnje barene kobasice mogu se rezati i odlikuju se hrskavošću. Barena kobasica sastoji se 50 posto od nemasnog mesa, 25 posto od slanine i 25 posto od vode.
Barena kobasica ima ova posebna svojstva
Pri tome je „barena kobasica” zbirni naziv za sve vrste kobasica koje se proizvode na sličan način. Tijekom proizvodnje nemasno se meso uz dodatak slanine usitnjava na male dijelove u stroju za mljevenje mesa. Pri tome se masa kobasice, koja se naziva mesnom mješavinom, mora trajno i dobro hladiti kako se ne bi privremeno zgusnula. Jedna od metoda jest dodavanje ledene vode.
Zatim se dodaje kuhinjska sol / nitritna sol za kiseljenje, koja otapa proteine i ima učinak konzerviranja. U tomu se radnom koraku dodaju začinsko bilje i začini, a zgusnuta se masa puni u crijeva. Zatim se kobasice denaturiraju u koraku po kojemu su i dobile naziv, dakle, barenju ili termičkoj obradi. To se u pravilu događa pri temperaturi od 68 Celzijevih stupnjeva. Koju će konzistenciju kobasica na kraju imati ovisi o sposobnosti vezivanja vode mesa.
Barene kobasice ugrubo se dijele na četiri skupine:
- barene kobasičice (bečke kobasice, hrenovka)
- sitno usitnjena barena kobasica (Lyoner, bijela kobasica, jetreni sir)
- gruba barena kobasica (lovačka kobasica, pivska kobasica, Krakauer)
- barena kobasica s dodacima (kobasica sa sirom)
Odakle izvorno potječe barena kobasica?
Proizvodi kobasica u Grčkoj su bili poznati već tijekom 8. stoljeća prije nove ere. Tijekom takozvanih „borbi kobasica” najbolji bi borac kao priznanje dobio kobasicu. I Rimljani su nekoć strastveno jeli kobasice. Barenom kobasicom nazivaju se sve vrste kobasica čije meso najprije dolazi u dodir s vodom ili ledom kako bi se naposljetku kuhale, pržile ili pekle. Ovom se metodom zgušnjava sadržana mišićna bjelančevina, a kobasica postaje tvrda.
Kada je sezona barene kobasice?
Barena kobasica dostupna je tijekom cijele godine.
Za što se može upotrebljavati barena kobasica i kako se treba čuvati?
Barena kobasica prikladna je kao nadjev za kruh, za krepka varivate salatu od tjestenine ili krumpira. Poznate su mesne kobasice kao što je Lyoner, koja se proizvodi u umjetnom crijevu. Osim toga, cijene se i trajne kobasice, koje su sušene na zraku ili dimljene, a koje se također proizvode u umjetnom crijevu, baš kao i bavarska bijela kobasica u prirodnom crijevu. Također, posebno su omiljene bečke i frankfurtske kobasice. Dodatne su barene kobasice pivska kobasica, lovačka kobasica, jetreni sir i mortadela.
Barena kobasica se, baš kao i kuhana kobasica, u hladnjaku može čuvati od dva do četiri dana pri temperaturi od nula do četiri Celzijeva stupnja. Već otvoreni proizvod mora se potrošiti unutar nekoliko dana. Barena kobasica može se i zamrznuti pri temperaturi od minus 18 Celzijevih stupnjeva. Pri tome je potrebno obratiti pozornost na to da pakiranje bude zatvoreno.
Ovo se nalazi u barenoj kobasici
Nekoć je barena kobasica sadržavala puno više masti. Danas se tijekom proizvodnje kobasice upotrebljava više mišićnog mesa od masnih tkiva. Barene kobasice u prosjeku sadrže oko 25 posto masti. Također, u 100 grama barene kobasice u prosjeku se nalazi 12 grama bjelančevina, 20 grama udjela masti, 225 kilokalorija i 0,2 grama ugljikohidrata.