Hrenovka: uz žemljicu i senf

Hrenovka je debela oko tri centimetra i ima težinu od oko 100 do 120 grama. Ona se ubraja u kategoriju barenih kobasica te se prije pripreme dimi oko pola sata ili sat vremena. Pri tome dobiva smećkastu vanjsku boju te ukusan i pikantan okus. Svijetloružičasta mesna mješavina sastoji se od svinjetine, svinjske slanine i govedine. Ako se upotrebljavaju druge vrste životinja, na pakiranju je to potrebno istaknuti jer, na primjer, postoje i hrenovke od janjetine ili piletine. Mješavina začina za hrenovku najčešće se sastoji od brašna gorušice, paprike, korijandra, kima, češnjaka, papra i muškata.

Uslijed pomanjkanja hrskavih kobasica koje su se inače posluživale, jedan je berlinski gostioničar svojim gostima poslužio do tada navodno nepoznati proizvod kobasice židovskog mesara Benjamina Löwenthala. Budući da je uz to točio regionalno pivo Bock s Tempelhofa, ova je kobasica na njemačkom jeziku nazvana „Bockwurst”. Bila je iznimno popularna te je stasala u jedno od omiljenih jela u regiji Berlina i Brandenburga. U ondašnjem obliku, u kojem ih je isporučivao Löwenthal, sastojala se od teletine ili govedine, što se u međuvremenu promijenilo. Hrenovka je usto poznata i pod raznim drugim nazivima, na primjer, crvena hrenovka ili pak kao crvena, ali i pod nazivom češnjovka.

Hrenovka se najčešće nakratko zagrijava u vrućoj vodi te jede iz ruke na žemljici uz dodatak senfa. Međutim, hrenovka je idealno prikladna i u salati od krumpira, salati od tjestenine ili juhi. Hrenovka se u hladnjaku može čuvati od dva do četiri dana pri temperaturi od nula do četiri Celzijeva stupnja. Već otvoreni proizvod mora se potrošiti unutar nekoliko dana. Hrenovka se može i zamrznuti pri temperaturi od minus 18 Celzijevih stupnjeva. Pri tome je potrebno obratiti pozornost na to da pakiranje bude zatvoreno.

Hrenovka sadrži važne vitamine A, C, B6 i B12 te mineralne tvari magnezij, željezo i kalcij.