Goveđi tatar: sirovi užitak

Goveđi tatar pravi se od sirove, sitno nasjeckane ili mljevene govedine. Obično je aromatiziran začinima i sastojcima kao što su senf, Worcestershire umak, kapari, luk, češnjak, sol, papar i žumanjci. Goveđi tatar ima intenzivan mesnati okus koji se opisuje kao pikantan, pomalo orašasti i blago slatkast. Goveđi tatar često se poslužuje uz razne priloge koji upotpunjuju njegov okus.

Podrijetlo goveđeg tatara nije precizno dokumentirano, no često se vjeruje da ovo jelo potječe iz Francuske. Naziv „Tatar” možda potječe od Tataro-Mongola koji su bili poznati po svojoj kulturi sirovog mesa. Vjeruje se da su jeli sirovo meso, uključujući i govedinu, te ga pripremali na razne načine.

Druga teorija je da goveđi tatar potječe iz Rusije, gdje je postao poznat kao „Tatarski biftek”. Ovo se jelo sastojalo od sirove govedine začinjene i poslužene sa žumanjkom. Kasnije su ga prihvatili i dalje razvili francuski kuhari.

Klasična priprema sastoji se od sirove govedine koja je sitno nasjeckana na kockice ili mljevena te začinjena senfom, Worcestershire umakom, kaparima, nasjeckanim lukom, češnjakom, soli i paprom. U sredinu tatara često se stavlja žumanjak. Od goveđeg tatara možeš napraviti i tatarski burger ili ga poslužiti kao samostalno glavno jelo. Budući da se radi o sirovom mesu, potrebno je ispunjavati ​​potrebne higijenske standarde tijekom pripreme i rukovanja.

Idealno bi bilo goveđi tatar poslužiti i konzumirati odmah nakon pripreme. Inače, treba ga čuvati u hladnjaku na temperaturi nižoj od 4 stupnja Celzijusa, ali ne duže od jednog dana. Najbolje je pustiti smrznuti tatar da se polako otapa u hladnjaku.

Goveđi tatar izvrstan je izvor proteina i zdravih masti. Međutim, budući da se poslužuje sirov, može uzrokovati bolesti koje se prenose hranom. Ima i visok udio kolesterola i zasićenih masti, osobito kada se poslužuje s masnim sastojcima.