Anis: ljekovita biljka jedinstvene arome
Anis je aromatična biljka poznata po svom prepoznatljivom okusu i mirisnoj aromi. Biljka pripada obitelji štitarki i rasprostranjena je u mnogim dijelovima svijeta, posebice u Sredozemlju i Bliskom istoku.
Anis ima ova posebna svojstva
Anis (Pimpinella anisum) nije samo poznat po svojoj prepoznatljivoj aromi, već ima i neka značajna svojstva i namjene. Biljka je slatkog i ljutog okusa s primjesama sladića. Ta aroma mnogim jelima i pićima daje prepoznatljiv i ugodan okus. Anis se često upotrebljava u kuhanju kao začin i pojavljuje se u raznim jelima – od slatkih deserata poput biskvita i peciva od anisa do slanih jela poput curryja i variva. Anis je također ključni sastojak mnogih likera i žestokih pića, uključujući Ouzo i Anisette.
Odakle izvorno dolazi anis?
Podrijetlo anisa (Pimpinella anisum) seže u davna vremena i dolazi iz raznih dijelova svijeta. Anis vjerojatno izvorno dolazi iz istočnog Mediterana i zapadne Azije. Međutim, teško je utvrditi točno podrijetlo jer se biljka uzgaja i upotrebljava u različitim kulturama tisućama godina.
Danas se anis uzgaja u mnogim zemljama diljem svijeta i važan je dio kulinarske tradicije mnogih kultura. Cijenjen je u kulinarstvu zbog svojih karakterističnih slatkih i ljutih nota, kao i u medicini zbog potencijalnih zdravstvenih prednosti.
Kad je sezona anisa?
Sezona anisa može varirati ovisno o regiji i klimatskim uvjetima. Anis (Pimpinella anisum) je jednogodišnja biljka koja se obično bere ljeti ili u jesen kada joj sjemenke sazriju. Točno vrijeme branja ovisi o različitim čimbenicima, uključujući prevladavajuću klimu u određenom području uzgajanja.
Za što sve može poslužiti anis i kako se čuva?
Anis (Pimpinella anisum) svestrani je začin koji se široko upotrebljava kako u kulinarstvu tako i u tradicionalnoj medicini. Jelima daje karakterističan slatko-ljuti okus. Anis se u mnogim zemljama upotrebljava kao začin za razna jela, uključujući pekarske proizvode kao što su keksi, kolači, kruh i peciva, slatkiše kao što su bomboni, lizalice i slatkiši, žestoka pića kao što su Ouzo, Sambuca i Anisette te neke čajeve i bezalkoholna pića.
Pravilno čuvanje anisa važno je za očuvanje njegove svježine i arome. Sjemenke anisa treba čuvati u hermetički zatvorenoj posudi na hladnom i suhom mjestu, dok je ulje anisa idealno čuvati u dobro zatvorenoj posudi zaštićeno od svjetlosti. I sjemenke i ulje treba zaštititi od topline i vlage i potrošiti u razumnom roku. U nekim slučajevima čuvanje anisa u hladnjaku ili zamrzivaču može produžiti njegov vijek trajanja.
Ovo se nalazi u anisu
Anis (Pimpinella anisum) cijenjen je u raznim kulturama zbog svojih potencijalnih ljekovitih svojstava. To uključuje svojstva za ublažavanje probavnih problema, protuupalno djelovanje i sposobnost otpuštanja i uklanjanja sluzi iz dišnih puteva. Također, visok udio antioksidansa kao što su flavonoidi i fenolne kiseline koji se mogu boriti protiv slobodnih radikala i smanjiti oštećenje stanica.
kcal: 337 kcal
Ugljikohidrati: 50,2 g
Bjelančevine: 17,6 g
Masti: 15,9 g
Vitamin A: 0 µg
Vitamin B1: 0,3 mg
Vitamin B2: 0,2 mg
Vitamin B6: 0 mg
Vitamin C: 0 mg
Vitamin E: 0 mg
Kalcij: 650 mg
Željezo: 3,7 mg
Kalij: 1440 mg
Magnezij: 170 mg
Natrij: 16 mg
