Tête de Moine: izgleda slasno
Monasi u opatiji Bellelay bili su ti kojima je već 1192. godine uspjelo proizvesti sir koji je bio nešto posebno ne samo kada je riječ o okusu, već se također odlikovao iznimno dugačkim rokom trajanja. U to se doba sir Tête de Moine još upotrebljavao kao platežno sredstvo te se čak i darivao tijekom novogodišnjih proslava.
Sir Tête de Moine ima ova posebna svojstva
Štruca sira Tête de Moine cilindrična je oblika i ima promjer između deset i 15 centimetara, uz visinu od oko sedam do 15 centimetara te težinu između 700 i 900 grama. Homogeno tijesto sira blago je žućkasto i obavijeno rebrastom, crvenkasto-smeđom koricom.
Okus sira Tête de Moine jedinstven je kao i njegov izgled. Ovaj sir ima pikantnu aromu te se može prepoznati ne samo po cvjetnim notama, već i po aromama svježeg sijena i šumskih gljiva. Za razliku od ostalih vrsta tvrdog sira, sir Tête de Moine ne reže se na debele ploške, već se reže na oblatne.
Odakle izvorno potječe sir Tête de Moine?
Nastanak sira Tête de Moine seže unatrag u povijest do 1192. godine, kada su monasi u opatiji Bellelay u švicarskoj regiji Jura prvi put proizveli sir koji se nije odlikovao samo izvrsnim okusom, već i dugačkim rokom trajanja. Ovaj se sir vrlo brzo proširio jer su ga monasi upotrebljavali kao platežno sredstvo. Međutim, do danas nije sasvim jasno je li sir koji se tada proizvodio bio nalik današnjem siru Tête de Moine jer je znanje za proizvodnju tvrdog sira u Švicarskoj postojalo tek od 15. stoljeća. U svojem je današnjem obliku ovaj sir vjerojatno prvi put proizveden 1628. godine. Trenutačno se sir Tête de Moine proizvodi u tri švicarska okruga. Svoju neusporedivu i jedinstvenu aromu može zahvaliti pašnjacima na kojima krave pasu, a koji se i danas nalaze na 700 metara nadmorske visine.
Kada je sezona sira Tête de Moine?
Sir Tête de Moine dostupan je tijekom cijele godine. Proizvodi se od kravljeg mlijeka te se skladišti najmanje 75 dana u podrumima s bačvastim svodom, na daskama od drva smreke. Pri tome su u okviru čuvanja odlučujući čimbenici vlažnost zraka od najmanje 90 posto i temperatura od oko 13 Celzijevih stupnjeva. Tijekom čuvanja se sir redovito četka mješavinom slane vode i crvenih bakterija za razmazivanje.
Za što se može upotrebljavati sir Tête de Moine i kako se treba čuvati?
Sir Tête de Moine može jesti samostalno ili kao nadjev na kruhu. On se ne reže na debele ploške, već na tanke oblatne. U tu svrhu služi posebna naprava za rezanje, takozvana „Girolle”, koja je izumljena 1981. godine. Napravom Girolle mogu se sastrugati vrlo tanke ploške sira koje podsjećaju na rozete, dok se istovremeno uklanja tvrda korica. Vrlo tanke rozete morale bi se konzumirati temperirane, nakon čega će se doslovno rastopiti na nepcu.
Ovako se pravilno treba čuvati sir Tête de Moine
Sir Tête de Moine ima dugačak vijek trajanja, a najbolje ga je čuvati u hladnjaku ili u posebnoj vitrini za sir. Poklopac, koji se prije konzumacije reže sa sira pri debljini od oko pola centimetra, morao bi se sačuvati i tijekom čuvanja ponovno položiti na sir kako bi se zaštitio od isušivanja.
Ovo se nalazi u siru Tête de Moine
Sir Tête de Moine i iz zdravstvenog je aspekta sir koji se preporučuje. On je izvor kvalitetnih bjelančevina te, uz 900 miligrama na 100 grama, posjeduje iznimno velik udio kalcija. Također, u njemu su sadržani vitamini iz grupa A i B te natrij, fosfor, kalij, magnezij i željezo u pozamašnim količinama.
kcal: 386 kcal
Ugljikohidrati: 0 g
Bjelančevine: 24,5 g
Masti: 32 g
Vitamin A: 330 µg
Vitamin B1: 0,05 mg
Vitamin B2: 0,3 mg
Vitamin B6: 0,06 mg
Vitamin C: 0 mg
Vitamin E: 0 mg
Kalcij: 900 mg
Željezo: 0,3 mg
Kalij: 100 mg
Magnezij: 40 mg
Natrij: 700 mg